Ta divna stvorenja

[Ljiljan]

[Plitvicanka]

Ljudi, majka je odbacila malu panteru i kuja ju je prihvatila kao svoje u beogradskom zoloskom vrtu, prije rata ja sam imala malu ciuavu u kuci i ona je okotila 4 mala kucica a u isto vrijeme je pred kucom netko ostavio malo mace koje je bilo pre mlado da se hrani. mi smo uzeli mace i ista stvar, mace sisalo nasu kuju.

Tko onda kaze da psi i macke ne mogu zajedno, ili toga ima samo u Jugoslaviji???

[behar]

Ljudi, majka je odbacila malu panteru i kuja ju je prihvatila kao svoje u beogradskom zoloskom vrtu, prije rata ja sam imala malu ciuavu u kuci i ona je okotila 4 mala kucica a u isto vrijeme je pred kucom netko ostavio malo mace koje je bilo pre mlado da se hrani. mi smo uzeli mace i ista stvar, mace sisalo nasu kuju.

Tko onda kaze da psi i macke ne mogu zajedno, ili toga ima samo u Jugoslaviji???

hahahaha... baš dobro Plitvičanka.

[zorica]

kako je lijep taj lav bas bi ga htjela imati

[Ljiljan]

[Ljiljan]

U eukaliptusovim šumama, na ledinama i među žbunjem centralne Australije živi emu, jedna od najvećih ptica na svetu. Jedino je afrički noj krupniji od ove ptice visoke oko 175 cm i teške oko 50 kg. Pored veličine, ove dve ptice slične su po još nečemu - zbog zakržljalih krila ne mogu da lete. Međutim, zahvaljujući dugim, snažnim nogama, emu je odličan trkač. U punoj brzini juri čak 50 km/h.

Ova velika ptica je i dobar plivač, a bez pitke vode ne može da izdrži ni dana. Ipak, voda nije dovoljna da se preživi. U sušnom periodu emu ponekad pređe stotine kilometara u potrazi za hranom. Obično prati kišne oblake i sledi zvuk grmljavine kako bi stigao do područja u kojem će, posle obilnih kiša, moći da dođe do mladih biljaka. Ova ptica trkačica jede isključivo delove biljaka bogate hranljivim sastojcima, kao što su seme, plodovi, cvetovi i mladi izdanci. Lišće i suvu travu neće okusiti čak ni kada je gladna. Pored biljne hrane, jelovnik dopunjava insektima i njihovim larvama. Da bi pospešio varenje, emu guta i kamenčiće teške i po pedesetak grama.

Kada hrane ima u izobilju, ugoji se, ali u vreme suše ili ležanja na jajima njegova težina može da se prepolovi. Kod ovih velikih ptica mužjak i ženka su zamenili uloge. U sezoni parenja, ona bira partnera, zavodi ga, snese desetak jaja i odlazi. Ponekad pronađe još nekoliko mužjaka s kojima se takođe pari i nosi jaja u njihova gnezda. Mužjak, koji je sitniji od ženke, sam pravi gnezdo i ostaje da se brine o jajima. Dva meseca nepomično leži na njima bez hrane i vode. Samo poneka ženka ostane kako bi odbranila mužjaka od nezvanih gostiju.

Kada se izlegnu mladi, otac ostaje uz njih oko pola godine. Mlade koji se izgube velikodušno će primiti drugi mužjak i odgajiti ih sa svojim podmlatkom.

Emu u divljini živi desetak godina i nema većih prirodnih neprijatelja. Njegov najveći neprijatelj nekada je bio čovek. Australijski farmeri optužili su ovu pticu da im uništava useve. Danas je emu proglašen za nacionalnu pticu i zaštićen zakonom.

[Bratstvo&jedinstvo]

Uvijek sam bio lud za njima, ne znam tocno sto ali nesto u njima me ocarava...







Morski psi i raže, predstavnici drevnoga razreda Elasmobranchii (pločičastokrižni), uvijek su imali posebnu ulogu u dugotrajnom odnosu čovjeka i mora, i to na osobit način. Te ribe pripadaju najprimitivnijim životinjama kralježnjacima, koje postoje u sadašnje vrijeme - 350 milijuna godina kretale su se vlastitim putom u burnomu tijeku evolucije, a promjenljivim uvjetima prilagođavale su se na svoj način, malo se same mijenjajući. Iz toga razloga, a i zbog strašne slave ubojica, kakvu imaju neki morski psi, izazivaju kod čovjeka atavistički strah, kao neshvatljivo pamćenje o davnim vremenima, kada su u moru živjele još strašnije životinje. U svakom slučaju, predočivši si da ti se odnekuda kroz neprozirnu dubinu prikrada morski pas ili da se, recimo, iznenada s morskoga dna podiglo pretpovijesno čudovište divovski golub uhan, proživjet ćeš stravični osjećaj, kao da si zavirio kroz nekakav jezivi uski otvor u pučinu vremena.

Taj neshvatljivi strah ne slabi ako se morski pas ili raža promatra s bliske udaljenosti. U tipičnoga morskog psa tijelo je prekrasnog optočnog oblika, jedno od najsavršenijih među ribama. Dugačak, skladan, siječe morsku vodu brzinom torpeda, kao ovjekovječenje zla. Njegove ralje, s donje strane zašiljene gubice, u obliku polumjeseca, pregibaju se unazad, keseći se neprekidno, okrutno. Unutar ralja je nekoliko redova zuba za hvatanje, trganje, rezanje i drobljenje hrane, a mogu, poput glave mitskoga zmaja, ponovno izrasti, zamijenivši istrgnute, istrošene ili naprosto one koji su otpali starenjem. Ti zubi predočuju u biti i specijaliziranu raznolikost bezbrojnih "zuba" koji pokrivaju cijelu kožu morskog psa - sitne, veoma oštre bodljice, koje mogu oguliti plivača ako ga morski pas dodirne svojim dugačkim tijelom. Njegove oči, široko rastavljene na postranim dijelovima glave, gledaju hladnim, smrzavajućim pogledom. Slično podmornici, morski pas se ne može naglo zaustaviti ili krenuti najvećom brzinom, a na žrtvu nasrće u cik-cak pokretima. Rep, čija se dugačka gornja lopatica drži neposredno za kralježnjicu, veoma je moćni pokretač. U nekih vrsta, na primjer kod morske lisice, rep je pretvoren u naročito oružje lova. Duži je od samoga tijela ribe i zakrivljen poput kose, njime morski pas zaglušuje i zbija u gustu gomilu ribe kako bi zadovoljio svoj čudovišni apetit.

http://www.inet.hr/~priroda/articles/morpsi.htm

[Bratstvo&jedinstvo]

Sjeverni, bijeli ili polarni medvjed (Ursus maritimus), životinja koja svojom veličinom izaziva strahopoštovanje, zajedno sa mrkim medvjedom i američkim crnim medvjedom (često nazvanim grizli) treća je najveća kopnena zvijer na svijetu. Žućkastobijelom bojom krzna odlično je prilagođen svojoj okolini.

Osnovne značajke

* Visina do ramena: 1,5 metara
* Visina u uspravnom položaju: 2,4 - 3,3 metra
* Dužina tijela: 2,5 metra
* Težina: mužjaci 300-800 kg, ženke 150-300 kg
* Zaštita vrste: Sjeverni medvjed je danas zaštićena vrsta.

Krzno im je obično bijele boje, no ljeti često dobine žućkast do blijedo smeđi ton. Dlake nemaju pigment kako bi sunčeve zrake mogle prodrijeti do kože koja je crna. Kao prilagodbu na svoj okoliš, za dodatnu zaštitu od hladnoće imaju sloj masnoće debel i do 10 cm.

Prehrana i lov

Najčešći način prehrane sjevernog medvjeda je lov, a njihov glavni plijen su tuljani. Kako se tuljani neprestano sele, da bi došao do hrane mora ih medvjed tražiti. Čeka ih kod otvora za zrak ili im se oprezno prikrada dok leže na snijegu i griju se na suncu. Daleko najčešći plijen su tuljanovi mladunci jer ih medvjed lako pronalazi čak i pod snijegom u koji su ih zakopale njihove majke. Medvjed će ubiti tuljana snažnim udarcem po glavi, a od plijena iskoristiti samo iznutrice, kožu i masnoću. U kasno ljeto i početkom jeseni sjeverni se medvjedi zadržavaju na obalama gdje traže uginule kitove i morževe. Za ljetnih mjeseci hrane se bobicama i pokojim glodavcem.

Način života

Sjeverni medvjed živi na područjima oko sjevernog pola pokrivenim vječnim snijegom i ledom. Najviše vole područja s većim otvorenim vodenim površinama i širim obalnim područjima. To su životinje koje pretežno žive samotnjački i aktivne su tijekom čitave godine. Neobično su uporne, a u potrazi za hranom mogu provesti veći dio dana. Vrlo su spretne, pa se mogu uspeti na okomite ledene stijene i preskočiti do četiri metra široke raspukline u ledu.

Sjeverni su medvjedi odlični plivači koji se bacaju u vodu naglavce poput pasa. Mogu plivati brzinom od više desetaka kilometara na sat. Otvorenim očima i zatvorenim nosnicama rone ispod površine vode gdje izdrže i više od dvije minute.

Razmnožavanje

Početkom proljeća počinju medvjeđa udvaranja koja su najintenzivnija u travnju. Tada mužjaci kreću u duge potrage za ženkama koje u to vrijeme više nemaju mladunčad. Ženka samo jednom u tri godine donosi mlade na svijet napuštajući prethodno mladunce iz prijašnjeg legla.

Medvjedica je plodna samo tjedan dana. Od parenja do koćenja u pravilu prođe oko osam mjeseci. To se, međutim, ne može smatrati razdobljem skotnosti. Oplođena jajašca se smještaju u stijenku maternice tek negdje krajem kolovoza ili rujna. To je prirodna zaštita ženke koja će, ako hrane tijekom ljeta nije bilo dovoljno da njeno tijelo stvori dovoljno zaliha za rađanje i podizanje mladunaca, jajašca resorbirati i "trudnoća" se prekida. Kako do koćenja dolazi između studenog i siječnja, stvarna skotnost traje zapravo samo dva do tri mjeseca.

U studenom i prosincu medvjedice će u snijegu ili u zemlji iskopati neku vrstu brloga. Većinom biraju mjesta na južnim padinama na koje sjeverni vjetar nanosi više snijega. U tim brlozima skotne ženke provode najviše vremena. (To se kod ove vrste medvjeda naziva zimsko mirovanje, jer nema obilježja tipična za zimski san.) Pod utjecajem toplog ženkinog daha zamrznut će se sniježne stijenke brloga i poslužiti kao toplinska izolacija.

Mladunci dolaze na svijet slijepi i gluhi s vrlo finim, gotovo nježnim krznom. Ženka koti jedno do četvoro mladunaca. Obično su teški između 400 i 900 grama. Tijekom prva dva mjeseca koje provode s majkom u brlogu, dosegnu težinu od 10 do 15 kilograma, a krzno im postaje sve gušće.

Majka ih doji jednu i pol do dvije i pol godine i u tom razdoblju uče od majke kako loviti. U surovim arktičkim uvjetima, ove prve godine preživi tek oko 50% mladunaca. Spolnu zrelost dosižu tek u starosti od pet do šest godina. Nakon dvadesete godine starosti, plodnost ženki značajno opada. U prirodi, očekivani životni vijek im je 25 do 30 godina, dok u zatočeništvu uz brigu čovjeka mogu doživjeti i 45 godina.

[Plitvicanka]

Uvijek sam bio lud za njima, ne znam tocno sto ali nesto u njima me ocarava...







Morski psi i raže, predstavnici drevnoga razreda Elasmobranchii (pločičastokrižni), uvijek su imali posebnu ulogu u dugotrajnom odnosu čovjeka i mora, i to na osobit način. Te ribe pripadaju najprimitivnijim životinjama kralježnjacima, koje postoje u sadašnje vrijeme - 350 milijuna godina kretale su se vlastitim putom u burnomu tijeku evolucije, a promjenljivim uvjetima prilagođavale su se na svoj način, malo se same mijenjajući. Iz toga razloga, a i zbog strašne slave ubojica, kakvu imaju neki morski psi, izazivaju kod čovjeka atavistički strah, kao neshvatljivo pamćenje o davnim vremenima, kada su u moru živjele još strašnije životinje. U svakom slučaju, predočivši si da ti se odnekuda kroz neprozirnu dubinu prikrada morski pas ili da se, recimo, iznenada s morskoga dna podiglo pretpovijesno čudovište divovski golub uhan, proživjet ćeš stravični osjećaj, kao da si zavirio kroz nekakav jezivi uski otvor u pučinu vremena.

Taj neshvatljivi strah ne slabi ako se morski pas ili raža promatra s bliske udaljenosti. U tipičnoga morskog psa tijelo je prekrasnog optočnog oblika, jedno od najsavršenijih među ribama. Dugačak, skladan, siječe morsku vodu brzinom torpeda, kao ovjekovječenje zla. Njegove ralje, s donje strane zašiljene gubice, u obliku polumjeseca, pregibaju se unazad, keseći se neprekidno, okrutno. Unutar ralja je nekoliko redova zuba za hvatanje, trganje, rezanje i drobljenje hrane, a mogu, poput glave mitskoga zmaja, ponovno izrasti, zamijenivši istrgnute, istrošene ili naprosto one koji su otpali starenjem. Ti zubi predočuju u biti i specijaliziranu raznolikost bezbrojnih "zuba" koji pokrivaju cijelu kožu morskog psa - sitne, veoma oštre bodljice, koje mogu oguliti plivača ako ga morski pas dodirne svojim dugačkim tijelom. Njegove oči, široko rastavljene na postranim dijelovima glave, gledaju hladnim, smrzavajućim pogledom. Slično podmornici, morski pas se ne može naglo zaustaviti ili krenuti najvećom brzinom, a na žrtvu nasrće u cik-cak pokretima. Rep, čija se dugačka gornja lopatica drži neposredno za kralježnjicu, veoma je moćni pokretač. U nekih vrsta, na primjer kod morske lisice, rep je pretvoren u naročito oružje lova. Duži je od samoga tijela ribe i zakrivljen poput kose, njime morski pas zaglušuje i zbija u gustu gomilu ribe kako bi zadovoljio svoj čudovišni apetit.

http://www.inet.hr/~priroda/articles/morpsi.htm

?
Jedan mali morski pas iz Miamijskog akvarijuma

?
Polarni medo ljencari u Central Parku

[Plitvicanka]

Krokodili za Krokodilku iz Miamia, Florida

?

Kornjace

?

Delfin

?

[Ljiljan]

[Ljiljan]

[Ljiljan]

PAPAGAJI-TIGRICA

Tigrica ili Melopsittacus undulatus je jako popularni pernati kucni ljubimac. U prirodi živi u Australiji. Izvorna tigrica je zelene boje. U zatoceništvu križanjem dobilo se razlicitih boja plava, ljubicasta, siva, crna, žuta, bijela.

Velicina je oko 15 cm, zavisi od vrste. Žive oko 10 godina.


Raspoznavanje izmedu spola mužjak ima kljun plavi dok ženka smedi.



Jako lako se razmnožavaju. Ženka iznese oko 4 i 8 jaja koje inkuba 18 dana. Mladi iz gnijezda izlaze poslije 4 tjedna. Poslije 4 do 5 mjeseci dobivaju konacnu boju.

[Ljiljan]

Leptiri (Lepidoptera) su red s najvećim brojem vrsta u razredu kukaca.

Do sada je poznato više od 150.000 vrsta, a u Srednjoj Evropi živi više od 4.000 vrsta. Godišnje se opiše oko 700 novih, a ipak su njihov izgled i način života vrlo slični. Žive na svim kontinentima osim Antarktika, a mnoge vrste su akutno ugrožene. Kako su hladnokrvne životinje, žive u područjima do 2.000 m nadmorske visine, a ponekad i još više, na toplim brdskim obroncima.

Izgled
Bez krila, leptiri mogu biti veliki između 3 mm i 7 cm. Najveći među njima mogu imati raspon krila i veći od 30 cm. Najmanjim leptirom se smatra patuljasti moljac s rasponom krila od svega dva milimetra, dok najveću površinu krila ima Attacus atlas L. iz jugoistočne Azije.

[meyra]