Re: Arhitektura

[meyra]

Kada je vladaru Indije Šahu Jahanu , 1630. godine, umrla voljena supruga, on se toliko rastužio, da je htio da napusti prijesto.

Tada je odlučio da svojoj ljubljenoj ženi podigne najljepši spomenik što je ikad postojao.

Pozvao je najbolje umjetnike iz Persije, Indije, Turske, i Arabije da izgrade nacrt spomenika, na kome je više od 20000 ljudi radilo preko 18 godina.
Materijal za izgradnju je sa preko 1000 slonova dovožen iz cijele Azije.
Tako je po imenu Šahove žene TADŽ MAHAL ( Taj Mahall ) podignuta najljepša građevina na svijetu.

Sa mermernog postolja uzdiže se 60 metara visoka zgrada, ukrašena sa 12 vrsta poludragog kamenja u obliku cvjetova, i kulama na sva četiri ugla.

[Ljiljan]

Koloseum, Rim



Koloseum, danas najpoznatiji simbol antičkog Rima, bio je najveći od svih rimskih amfiteatara. Izvorno mu je ime bilo "Flavijev amfiteatar" zato što je njegovu gradnju započeo Vespazijan iz porodice Flavijevaca, 72. godine naše ere. Naziv Koloseum potječe od kolosalnog Neronovog kipa koji se nalazio u blizini.

U Koloseum je moglo stati čak 50 tisuća ljudi, a bio je u upotrebi sve do 523. god. n.e. Današnje narušeno stanje posljedica je činjenice da je tijekom XV. i XVI. st. služio kao građevinski materijal za druge rimske građevine. Uništavanje Koloseuma je prestalo 1780. g. kada ga je papa Benedikt XIV proglasio za sveto mjesto.

[Ljiljan]

Katedrala u Chatresu



Katedrala u Chatresu je remek-djelo gotičke umjetnosti i sa njom počinje razvoj francuske klasične gotike. Oko 1145. biskup Chartresa započeo je pregradnju stare građevine u novom stilu, ova građevina je izgorila u požaru 1194. Poslije požara arhitekta da bi brže završio građevinu upotrebljava temelje prethodne romaničke katedrale i zadržava pročelje iz sredine XII st. kojem dodaje novi brod. Visina glavnog broda je 37.m. a bočnih brodova 14. Ova katedrala je poznata po svojim vitražima, 176 prozora, iznad svake bifore nalazi se po jedna rozeta, ukrašena je vritražima koji obrađuju Biblijsku tematiku. Katedrala ima tri fasade zapadnu, sjevernu i južnu a svaka od fasada ima dvije kule. Zapadno pročelje je jedino sačuvano nakon požara tako da se na njemu može primijetiti sukob romaničke tradicije i novih gotičkih graditeljskih zamisli. Dvije nejednake kule uokviruju pročelje svjerna je visoka 115, a južna 106.m. Tri portala zapadnog pročelja govori da se radi o trobrodnoj bazilici. Spratovi su odijeljeni horizontalnom podjelom.. Unutrašnjost po prvi put pokazuje novine. Prvi put se napuštaju empore, a raščlanjavanje zidova svodi se ponovo na tri savršeno uravnotežena sprata. Iznad prizemnih arkada proteže se horizontalna galerija s lučnim otvorima, nad kojima se diže, što je takođe novina, zona visokih prozora, koji ispunjavaju svu širinu raspoloživog zidnog polja. Iznad su produženi okruglim prozorom sve do svoda.

[Ljiljan]

Dvorac Neuschwanstein u Njemackoj



Neuschwanstein (u prijevodu Novi labuđi kamen) je njemački dvorac na jugozapadu Bavarske u regiji Allgäu na području općine Schwangau kraj Füssena, kojeg je 1869. godine dao sagraditi bavarski kralj Ludwig II.

Jedan je od najpoznatijih dvoraca i romantičnih prizora na svijetu, te omiljeno turističko odredište. Građen je od 1869.-1886. uglavnom u stilu njemačke romanike iz 13. stoljeća, premda vrlo slobodno interpretirane. Pojedini su detalji preuzeti iz stvarnih zgrada, ali je dvorac u cjelini originalna građevina.

Prostire se na površini od 5.935 m² na nadmorskoj visini od 965 m. Od planiranih 228 prostorija dovršeno je svega 15, a troškovi izgradnje dvorca iznosili su u trenutku Ludwigove smrti nevjerojatnih 6.180.047 maraka. U neposrednoj blizini nalazi se i obližnji dvorac Hohenschwangau.

Povijest
Ludwigov otac Maximillian II. je u blizini današnjeg dvorca Neuschwanstein 1837. godine kao svoju ljetnu rezidenciju sagradio dvorac Hohenschwangau i to u gotičkom stilu. U njemu je odrastao i mladi Ludwig gdje se upoznao i s Richardom Wagnerom čije su opere izrazito dojmile budućeg kralja. Na mjestu Hohenschwangaua nalazila se utvrda Schwanstein čije je ime Ludwig II. kasnije iskoristio za svoj novi dvorac. Na mjestu današnjeg dvorca Neuschwanstein nalazile su se također ruševine prijašnjeg dvorca koje su u potpunosti uklonjene pri izgradnji temelja novog dvorca građenog u stilu drevnih njemačkih vitezova. Dvorac je trebao postati privatno mjesto na kojem će u kazališnim izvedbama oživljavati heroji Wagnerovih glazbenih drama.

Početne skice dvorca načinio je 1868. godine scenograf münchenskog dvorskog kazališta Christian Jank, koje je u arhitektonske nacrte pretvorio Eduard Riedel, a s izgradnjom se započelo 1869. godine. Sama lokacija bila je veliki problem pri gradnji dvorca, jer se nalazila na oko 200 metara iznad postojeće ceste na bezvodnoj hridi. Pronađen je izvor koji je preusmjeren prema dvorcu u koji i danas uvire. Riedel je vodio radove sve do 1872. godine, a gradnju su do 1886. godine nastavila još dva arhitekta. Gradnja je obustavljena Ludwigovom smrću 1886. godine kada je većina dvorca već bila završena, kao i dekoracije kraljevskih odaja, no drugi su interijeri ostali nedovršeni.

Unutrašnjost dvorca
Iako nije u potpunosti dovršen, dvorac ima veliki broj vrijednih prostorija uređenih u stilu neoromanike. Vanjski izgled dvorca stvara jaki dojam rasporedom raznih elemenata, a masivni su kameni zidovi olakšani s iznimno malo dekoracija. Stoga se i ne očekuje bogatstvo i složenost unutrašnjih prostorija, jer je teško pronaći i djelić površine bez nekakvog figurativnog ili ornamentalnog uzorka. Posebno raskošna je Ludwigova spavaonica u gotičkom stilu s izrezbarenim hrastovim panelima i slikama koje ilustriraju legendu o Tristanu i Izoldi. Masivni krevet s dekorativnim baldahinom izrađivalo je 14 majstora preko četiri godine. Ludwig je uhićen u noći s 11. na 12. lipnja 1886. godine upravo u svojoj spavaonici i uskoro proglašen duševno bolesnim.

Dnevni salon je posvećen mitu o labuđem vitezu Lohengrinu prikazanom na tapiserijama. Između dnevne i radne sobe nalazi se mala tzv. pećina, koja je dekorirana umjetnim vodopadom i promijenjivom igrom svjetla. Blagovaonica je s tri kata nižom kuhinjom povezana malim dizalom za jelo.

Dvije najvrijednije i najatraktivnije prostorije u dvorcu su Prijestolna dvorana (Thronsaal) i Dvorana pjevača (Sängersaal). Prva je okružena kićenim bizantinskim arkadama, a projektirao ju je Eduard Riedel po uzoru na Aju Sofiju. Prvotno je zamišljena kao Dvorana Grala u Wagnerovom Parsifalu. Prijestolje koje je trebalo biti postavljeno u središtu dvorane nažalost nikada nije načinjeno. Prijestolna dvorana je druga dvorana dvorca po svojoj veličini, a posebno je vrijedna zbog izuzetno dekoratvinih mozaika na apsidi i kružnom prikazu životinja na podu. Najveći prostor u dvorcu zauzima Dvorana pjevača koja je izvedena prema originalu u Wartburgu i ima uzdignuti strop s panelima ukrašenim intarzijama s dekorativnim motivima prema znacima zodijaka. Zidovi dvorane dodatno su ukrašeni motivima iz Lohengrina i Parsifala. Prema nekim izvorima upravo je ova dvorana potakla Wagnera na skladanje Tannhäusera.

Jedna od posljednjih uređenih prostorija nalazi se na vrhu stubišta u visokoj sjevernoj kuli. Posjetitelji koji se uspnu tako visoko nagrađeni su pogledom ne samo na romantični okoliš dvorca, već i na plavičasti zvjezdani svod dvorane sa skulpturom zmaja i stupovima bogato dekoriranim cvjetnim uzorcima. Ovu prostoriju izradio je Julius Hoffman 1884. godine.

Dvorac je opremljen i tehničkim detaljima koji su odgovarali tadašnjem poimanju modernog života. Tako je dvorac između ostaloga raspolagao i vlastitim sustavom grijanja i zvoncima za poslugu. Posebno napredna bila je oprema kuhinje u kojoj se mogla određivati toplina, a dvorac je imao i vlastiti sustav za grijanje vode te zahode s automatskim ispiranjem.

U dvorcu se danas mogu posjetiti i prostorije za poslugu koje su štedljivo opremljene s namještajem od hrastovine. Pored jednog stola i jednog ormara svaka je soba imala i po dva kreveta duga 1,80 m. Prostorije su bile odvojene neprozirnim staklima kako bi se Ludwig II. mogao neprimjetno kretati dvorcem. Posluzi također nije bilo dopušteno korištenje glavnog stepeništa u dvorcu, već su se morali koristiti uskim i strmim stepeništem za poslugu.

Zanimljivosti
Pred kraj Drugog svjetskog rata u dvorcu su pohranjene zalihe zlata Deutsche Reichsbanke koje su posljednjih dana rata odvezene na do današnjih dana nepoznato mjesto. Prema nekim teorijama potopljene su u obližnjem jezeru Alatsee, no te pretpostavke nikada nisu dokazane. Po svršetku rata Bavarski državni arhiv koristio je pojedine prostorije dvorca za pohranu arhivskih spisa, spašenih ih porušenog Münchena.

Dvorac Neuschwanstein je jedno je od najpoznatijih njemačkih turističkih odredišta koje godišnje posjeti oko 1,3 milijuna turista. Uvršten je i na UNESCO-ovu listu Svjetske kulturne baštine. Poslužio je i kao uzor za bajkoviti dvorac u tematskim parkovima Disneylanda, kao i scenografija za brojne igrane filmove.

[Ljiljan]

Most Mehmed-Pase Sokolovica Visegrad BiH

granice između Bosne i Hercegovine i Srbije i predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela arhitekture koja je nastala u razdoblju od 15. do 19. stoljeća u Bosni i Hercegovini. Most Mehmed-paše Sokolovića je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Povijest
Most je izgrađen u razdoblju od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je put povezivao Bosnu sa Carigradom iznad rijeke Drine (tzv. "Carigradska džada"). Izgradnja mosta povjerena je najvećem turskom graditelju, Kodža Mimar Sinanu, dvorskom arhitektu i vrhovnom graditelju Carstva, jednom od najvećih arhitekata svijeta. Zadužbina je Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira trojice sultana ( 1565.-1579. godine ) – Sulejmana Veličanstvenog, Selima II. i Murata III.

Za ovaj most se zna da je popravljan oko 1664. godine, zatim 1875., 1911. i 1939 te 1940. godine. Pri povlačenju Austrijanaca iz Višegrada 1914. godine, razoreno je jedno okno, a slijedeće godine srpska vojska prilikom napuštanja Višegrada je razorila još jedno. Takvo stanje mosta se zadržalo do 1939. godine kada je doveden u ispravno stanje. Od 1915. do 1939. godine na porušenom dijelu mosta stajala je željezna konstrukcija preko koje se odvijao promet. Prilikom povlačenja Nijemaca u listopadu 1943. godine i taj je dio razoren.

Sredina mosta, nazvana kapija-sofa, je bila proširena i ubrzo je postala popularno sastajalište za ljude iz Višegrada i okolice, jedno relaksirano stanje koje je još uvijek tipično za današnju Tursku i većinu Balkana.

Roman Ive Andrića "Na Drini ċuprija", za koji je pisac dobio i Nobelovu nagradu i koji je preveden na mnoge svjetske jezike, je baziran po povijesti ovog mosta. Roman je kroz povijest mosta prikazao i povijest cjelokupnog podneblja i mnoge značajne događaje u vezi sa mostom.

Karakteristike

Dio mosta preko rijeke čini jedanaest lučnih otvora, od kojih je krajnji otvor uz desnu obalu oslonjen na dva podzida sa najmanjim rasponom od 5,20 m. Ostalih deset lučnih otvora raspona su od 10,70-14,80 m. Most leži na devet velikih kamenih stubova širine 3,50-4,00 m i dužine oko 11,50 m. Na lijevoj obali krajnji otvor se oslanja na ugao mosta kojim prelazi u rampu. Širina prolaza na mostu iznosi 6,00 m. Ogradni zidovi su debljine 60 cm, i njihova dužina iznosi 179,44 m. Pristupna rampa je široka oko 6,60 m sa ogradama i dužine je oko 120,00 m. U rampi su četiri lučna otvora, jedan veći na uglu (širine 4,50 m) i tri manja iznad potoka koji se ulijeva u Drinu. Lukovi su klasični prelomljeni lukovi sa relativno malim ekscentricitetom centara (cca 1,0 m, a svoda debljine 85 cm) čime se približuju polukrugu.

Kamen za zidanje mosta sječen je u mjestu Banja, oko 5 km niz desnu obalu rijeke Drine. Na sredini ovog mosta stajala je drvena kula za koju se ne zna vrijeme nastanka, a koja je porušena 1886. godine. Kula je predstavljala stražarnicu ispod koje je bio prolaz, a koji se zatvarao jakim hrastovim vratima sa obje strane. Na kuli se nalazilo nekoliko malih topova zvanih šibe. Na mostu su se nalazila dva tariha u stihovima sa uklesanim godinama – na prvom 971.-/1571., a na drugom 985./1577. Most je izdržao nekoliko velikih poplava, od kojih je najveća ona iz 1896. godine, kada je razina rijeke Drine bio 1,60 m iznad mosta.

Stubovi, svod i čeoni zidovi izvedeni od sedre sa lokaliteta majdan Višegradske banje. Pojedini kameni blokovi vezani su željeznim klamfama zalivenim olovom. Nad čeonim zidovima, u ravni nivelete prolaza, je profilirani vijenac (od sedre visine 30 cm) na kojem leži masivna kamena ograda. Šesti stub je sa umjetnom obradom. Na uzvodnoj strani, sa trokutaste osnove prelazi stepenasto u pravokutno proširenje, koje nosi slijepi portal sa tarihom-natpisom. Na nizvodnoj strani su poligonalne osnove stepenasto prelaze u pravokutno proširenje na kojem je sofa za sjedenje. Služi namjenjenoj svrsi do danas.

Most Mehmed-paše Sokolovića je upisan na Listu svjetske baštine
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je podnijela nominaciju za Višegradski most 18.1.2006. godine. Komitet za svjetsku baštinu je na 31. sjednici, koja se održava na Novom Zelandu od 23. juna do 2. jula 2007. godine, donijeo odluku o upisu Mosta Mehmed-paše Sokolovića na Listu svjetske baštine. To je drugo dobro iz Bosne i Hercegovine koje je stavljeno pod zaštitu UNESCO-a. (Područje Starog mosta Starog grada Mostara je uvršteno na Listu svjetske baštine 2005. godine.)

[Ljiljan]

Pulska arena



Pulska Arena, antički spomenik u Puli amfiteatar, a nalazi se u središtu Pule. Prvi amfiteatar u Puli izgrađen je još u 1. stoljeću pr. n. e., zasigurno postoji u doba Augusta, dok je današnji oblik Arena poprimila u 1. stoljeću, za vrijeme vladavine Flavijevaca. U to je doba Arena mogla primiti 20.000 gledatelja. Arena je doživjela nekoliko rekonstrukcija, posljednje 1816., 1932. i 1980.-ih. Arena je izgrađena kao poprište gladijatorskih borbi, koje su se u njoj održavale do 5. stoljeća, a danas se koristi kao pozornica za Histria festival i Pula Film Festival. U podrumu se nalazi zanimljiv muzej.

U njemu su se odvijale gladijatorske i viteške borbe, borbe s divljim zvijerima i druge predstave, što su bila najvažnija društvena zbivanja u antičkome svijetu. Izgrađen je izvan gradskih zidina nadomak grada, uz glavnu cestu Via Flavia, koja je iz Pule vodila u Akvileju i Rim.

Uspoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog Amfiteatra s četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja. Amfiteatri su bili natkriveni valerijem koji su štitili gledatelje od kiše i sunca, što potvrđuju rijetko sačuvani elementi konstrukcije upravo na pulskom primjeru. Zbog specifičnosti konstrukcije, na pulskom se Amfiteatru mogu izučavati tradicionalni načini i metode građenja u antici, što ga čini jedinstvenim i po čemu se bitno razlikuje od ostalih u svijetu.

[Ljiljan]

Avaz Twist Tower

u izgradnji

Avaz Twist Tower je neboder u izgradnji u Sarajevu i bit će visok 142 metra. Zajedno sa 30 metara visokom antenom, ukupna visina tornja će iznositi 172 metra. Na visini od 100 metara će se nalaziti restoran sa terasom. Na zadnja tri sprata je predviđena kafeterija.

Avaz Twist Tower će imati 38 spratova, s 13.500 m2 prostora. Cjelokupan kompleks gradi se po najsavremenijim svjetskim standardima, od statičkih i seizmičkih analiza do najzahtjevnijih arhitektonskih zahvata, što ga svrstava ispred mnogih poznatih zdanja u Evropi.


Po visini ATT je trenutno na 88. mjestu u Evropi i najviši je objekat na Balkanu.

[meyra]

Leptis Magna u Libiji

120 kilometara od Tripolisa najpoznatije arheološko nalazište iz doba starog Rima. Leptis Magna je bila prekrivena pustinjskim pijeskom punih 800 godina i samim tim, ostala je netaknuta. Uspjela je odoljeti zovu vremena i sačuvati se u svom originalnom obliku. Arheolozi su otkrili Leptis Magnu 1920. godine i do danas je iskopano svega 5% najznačajnijeg i najbogatijeg rimskog grada. Leptis Magna uistinu pruža mogućnost da čovjek u potpunosti doživi kako su nekoć živjeli stari Rimljani. Posjet slavoluku pobjede, Adrijanovim termama, forumu, bazilici, tržnici, starom teatru i amfiteatru.

[Ljiljan]

Versajska palača



Versajska palača (fr. Château de Versailles) bila je palača, odnosno kraljevska rezidencija francuskih kraljeva. Smještena je u Versaillesu, Francuska.

Versailles, dvorac sagrađen je 1682. na poticaj "božanskog veličanstva" Luja XIV. Gradnja dvorca je započela 1661. kad je Luj XIV. okupio tadašnje najuglednije umjetnike i stručnjake da osmisle novu kraljevsku palaču. Tako je nastao Versailles, po mnogima najljepši od svih dvoraca Europe. Unutar zidina Versaillesa može stati oko 6000 ljudi. Dvorac ukrašavaju mnogobrojne fontane i predivno zelenilo. Važno za dvorac je i Galerija ogledala u kojoj je 1919. godine potpisan Versajski ugovor i tako okončan Prvi svjetski rat. Versailles prestaje biti kraljevska rezidencija 1789. godine nakon Francuske revolucije.


Kada je Luj XIII. 1624. započeo gradnju lovačkog paviljona nedaleko od Pariza, nije mogao niti zamisliti da će ta skromna građevina jednoga dana postati političko i kulturno središte Europe, prijestolnica njegova sina Luja XIV. Oporbena stranka fronda prisilila je mladog nasljednika na bijeg iz svoje prijestolnice kao jedanaestogodišnjaka. Vratio se kasnije nakon što je ustanak ugušio kardinal Mazarin. Strah od građanske bune, prezir koji je osjećao prema masi i nepovjerenje u grad koji je ipak bio prijestolnica kraljevstva rezultirali su premještanjem prijestolnice u Versailles. Zamisao da se kraljevsko središte premjesti iz Pariza nije bila nova, još je Mazarin razmišljao o premještanju dvora u Vensan, gdje je postojao dobro utvrđen kraljevski dvorac. Ali Kralj Sunce nije ni pomislio na ideju da se skloni iza zidina kao neki feudalni kraljević, već je dao sagraditi palaču, palaču a ne dvorac, usred ogromnog parka kakav nije viđen još od vremena rimskog cara Hadrijana i njegove vile u Tivoliju. Iz nemira koji su mu ispunjavali mladost, Luj je izvukao pouku; suverenova vlast mora biti neograničena. Luj je podigao spomenik apsolutizmu, neograničenoj moći, gdje će punih pedeset godina svijetu prikazivati balet moći. Palača se gradila tijekom gotovo cijele njegove vladavine (1663.-1715.). Nisu se svi slagali s tom idejom o premještanju prijestolnice, čak je Colbert, čovjek koji je trebao najviše pomoći Luju da se nametne kao apsolutistički vladar, rekao: Versailles je stvoren za razonodu, a Pariz za slavu.

[meyra]

Dubai - arapsko čudo arhitekture

Završetak radova na projektu "Burdž Dubai", najvišoj čovjekovoj tvorevini u svijetu, očekuje se do 2009.
Nakon Abu Dabija, drugi po veličini grad u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Dubai nastanjuje 1.422.000 stanovnika.

Najveći dio prihoda Dubaija, čija ekonomija teži 37 milijardi dolara, dolazi od trgovine i finansijskih usluga, a svjetsku pažnju je privukao grandioznim građevinskim poduhvatima.

Najbrži liftovi

"Burdž Dubai" je ekstremno visok neboder u Dubaiju, čija se izgradnja treba okončati krajem 2008. godine, kada će i zvanično postati najviša čovjekova tvorevina na svijetu.

Izvođač radova, čiji ukupni troškovi iznose skoro 4,1 milijardu američkih dolara, je južnokorejski "Samsung", a dizajn potpisuje američki arhitekta Adrijan Smit (Adrian Smith).

Cijena izgradnje cjelokupnog hotelsko-turističkog i rezidencijalnog područja "Burdž Dubaija" dostići će iznos od 20 milijardi dolara.

Struktura građevine s tlocrtom Y-oblika ima za cilj da pruži što širi pogled na okolinu.

Dizajn unutrašnjosti zgrade osmislio je Đorđo Armani (Giorgio Armani), čiji će se hotel nalaziti na prvih 37 spratova, dok će se na ostala 64 sprata nalaziti 700 privatnih apartmana.

Do vrha i nazad putnike će brzinom od čak 18 metara u sekundi prevoziti najbrži liftovi današnjice.

"Burdž Dubai" je građen od armiranog betona, koji postaje sve teže dopremiti do vrha, koji se do sada popeo na skoro 600 metara visine.

Betonski blokovi podvrgavaju se detaljnom testiranju na pritisak i visoke temperature, a beton se izlijeva noću, kada se smjesi dodaje led, što umanjuje mogućnost pucanja.

S trenutnih 600 metara, "Burdž Dubai" je već najviši toranj u svijetu, a nakon što bude postavljena antena na vrhu, visina bi mogla dosegnuti i 900 metara!

Umjetni otoci

Još četiri velika projekta ističu se svojom grandioznošću: umjetni otoci "Palm Džumeira", "Palm Džebel Ali", "Palm Deira" i arhipelag "Svijet".

Ona predstavljaju najveći svjetski projekt oduzimanja kopna od mora, a na njima će biti izgrađeno više od 100 luksuznih hotela, rezidencije, marine, vodeni parkovi i restorani.

"Palm Džumeira" imat će 4.000 luksuznih rezidencijalnih objekata, a "Palm Džebel Ali" moći će primiti 1,7 miliona stanovnika.

"Palm Deira" će, po završetku izgradnje 2015. godine, prevazilaziti površinu od 46 miliona kvadratnih metara, što je veće od površine Pariza.

Arhipelag "Svijet", koji košta 14 milijardi dolara, skupina je 300 umjetnih otoka u obliku mape svijeta, a cijene pojedinih otoka dostižu iznos od 250 miliona dolara.

Plamen svijeće

U narednih nekoliko godina predviđena je izgradnja na desetine novih zdanja: od neobičnih tornjeva koji podsjećaju na plamen svijeće do najluksuznijeg hotela čiju formu srce običnog posmatrača vjerovatno ne bi moglo podnijeti pa su ga odlučili smjestiti, ni manje ni više nego ispod morske površine.

10 najviših (u metrima) dovršenih zdanja u Dubaiju:
- 355 "Emirates Office Tower"
- 321 "Burj al-Arab"
- 309 "Emirates Hotel Tower"
- 269 "21st Century Tower"
- 251 "Chelsea Tower"
- 243 "The Tower"
- 196 "Shangri-La Hotel"
- 185 "Capricorn Tower"
- 185 "Murjan Tower"
- 185 "Mesk Tower"
Autor: M.H.-V.J.

[meyra]

Atomium
Najpoznatija zgrada Belgije proslavlja 50 godina
Belgija proslavlja pedesetu godišnjicu od nastanka čuda moderne arhitekture, zgrade pod nazivom Atomium.

Atomium je sagrađen 1958. godine na svjetskom sajmu u Briselu. Strukturu zgrade čini devet gigantskih aluminijumskih sfera povezanih čeličnim cijevima.

“Naučnofantastični” dizajn predstavlja atom uvećan 165 milijardi puta. Originalno je konstrukcija bila zamišljena kao privremena atrakcija da bi vremenom Atomium postao jedan od simbola glavnog grada Belgije.

Belgija će proslaviti godišnjicu sa vatrometima, koncertima, izložbama, a organizovat će i prikazivanje klasičnih filmova iz pedesetih godina, kao što su “Vertigo” Alfreda Hitchcocka i “Breathless” Jean-Luc Godarda.

Svjetski sajam je 1958. godine tokom šest mjeseci privukao 42 miliona posjetilaca, uključujući i predsjednika Dwighta D. Eisenhowera, francuskog generala i predsjednika Charlesa de Gaullea, zajedno sa filmskim zvijezdama Sophijom Loren, Jane Mansfield i Audrey Hepburn.

Broj posjetilaca u 2000-toj se drastično umanjio i pao na 120.000, da bi u 2006. Atomiun povratio raniju popularnost. Nakon dvije godine i 43 miliona dolara vrijednih “kozmetičkih” korekcija, ovo zdanje je privuklo oko million posjetilaca u period od 18 mjeseci, objavljuje američki portal Yahoo!.

U Atomiumu se od pedesetih godina nalazi trajna postavka, organizuju se privremene umjetničke izložbe. Restoran se također nalazi u ovoj čuvenoj građevini, i to u sferi visokoj oko 100 metara.

(net)

[Ljiljan]

Mauzolej u Halikarnasu

Slično Velikoj piramidi u Egiptu, i ovo mesto predstavlja grob jednog antičkog vladara. Ipak, Mauzolej se razlikuje od piramida po mnogo čemu - između ostalog, lepota građevine je ta koja je, više nego njena veličina, zadivila milione ljudi od vremena izgradnje pa sve do danas. Mauzolej se nalazi u gradu Bodrumu (u starogrčko doba Halikarnas), na obali Egejskog mora, u jugozapadnom delu današnje Turske.

Kada su Persijanci proširili svoje antičko carstvo obuhvativši Mesopotamiju, severnu Indiju, Siriju, Egipat i Malu Aziju, njihov vladar više nije bio u stanju da kontroliše svoje ogromno carstvo bez pomoći lokalnih upravnika ili vladara - satrapa. Kao i mnoge druge provincije, kraljevina Karija u zapadnom delu Male Azije (danas Turska) bila je toliko udaljena od persijske prestonice da je praktično bila samostalna. Od 377. do 353. godine p.n.e., karijski kralj Mauzol premestio je svoju prestonicu u grad Halikarnas. Projekat grobnice za Mauzola bio je poveren njegovoj ženi i sestri Artemidi i pretpostavlja se da je njena gradnja započela još za kraljevog života. Građevina, prozvana Mauzolej, završena je oko 350. g.p.n.e, tri godine nakon Mauzolove smrti i godinu dana nakon Artemidine smrti.

Tokom 16 vekova Mauzolej je opstajao u odličnom stanju sve dok snažan zemljotres nije oštetio njegov krov i kolonade (stubove). Početkom 15. veka, vitezovi Sv. Jovana Malteškog okupirali su okolinu i sam Halikarnas i izgradili ogromni krstaški zamak. Kada su odlučili da ga ojačaju i utvrde 1494. godine, iskoristili su materijal od kojeg je bio izgrađen tada već značajno oštećen Mauzolej. Do 1522. godine gotovo svaka cigla iz Mauzoleja bila je uklonjena i iskorišćena za izgradnju više raznih građevina. Danas, masivni krstaški zamak i dalje postoji u Bodrumu, a obrađeni kameni i mermerni blokovi Mauzoleja se mogu jasno uočiti u strukturi njegovih zidova. Neke od skulptura iz Mauzoleja su sačuvane, kao i više unutrašnjih mermernih dekoracija na kojima je prikazana bitka između starih Grka i Amazonki. Na samoj lokaciji gde se nekada nalazio Mauzolej danas se mogu videti samo ostaci njegovih temelja.

Sama konstrukcija Mauzoleja bila je pravougaona u osnovi, dimenzija 40 m x 30 m. Grobnica i sarkofag izrađeni su od alabastera i ukrašeni zlatom i postavljeni u centralnom delu Mauzoleja, na uzdignutom podijumu popločanom mermerom i okruženom kolonadama (stubovima) u jonskom stilu. Kolonade su podupirale piramidalni krov takođe ukrašen statuama i kipovima. Na vrhu krova nalazila se statua koja je predstavljala kočije koje su vukla četiri konja. Ukupna visina Mauzoleja bila je 45m, od čega je centralni podijum sa grobnicom bio visok 20m, 12m su bile visoke kolonade, 7m piramidalni krov i 6m statua kočija na vrhu krova.

Naročita lepota građevine nije bila samo u njegovoj strukturi, već i u dekoracijama i statuama koje su ukrašavale njenu spoljašnjost na raznim nivoima građevine, od poda do samog krova. Na građevini se nalazilo nekoliko desetina statua ljudi, lavova, konja i drugih životinja u prirodnoj veličini i većih. Isklesali su ih četiri grčka skulptora - Briaksos, Leohares, Skopas i Timoteus, pri čemu je svaki od njih ukrašavao po jednu stranu Mauzoleja. Posebno mesto u istoriji pripada ovoj građevini ne samo zbog brojnih statua ljudi i životinja, već i zbog činjenice da ona nije bila posvećena nijednom od bogova stare Grčke. Danas se po imenu ove građevine sve velike i raskošne grobnice nazivaju mauzolejima.

[Ljiljan]

Avaz Twist Tower

Avaz Twist Tower je neboder u izgradnji u Sarajevu. Neboder će vjerovatno biti sjedište novinsko-izdavačke kuće Avaz.

Neboder će biti visok 142 metra. Zajedno sa 30 metara visokom antenom, ukupna visina nebodera će iznositi 172 metra. Na visini od 100 metara će se nalaziti restoran sa terasom. Na zadnja tri sprata je predviđena kafeterija. Po visini ATT je trenutno na 88. mjestu u Evropi i najviši je objekat na Balkanu.

[Ljiljan]

Viseci vrtovi Vavilona



Ostaci visećih vrtova u Vavilonu nalaze se na istočnoj obali reke Eufrat, na oko 50 km južno od Bagdada, u Iraku. Istorija svedoči da je vavilonsko carstvo cvetalo u vreme vladavine čuvenog kralja Hamurabija (1792-1750 g.p.n.e.) Ipak, smatra se da su legendarni viseći vrtovi izgrađeni za vreme vladavine njegovog potomka Nabukodonosora II (604-562. g.p.n.e.) i to po želji njegove supruge koja je bila "dovedena iz Medije i naročito volela planinski pejsaž".

Detaljni opisi visećih vrtova pronađeni su u delima grčkih istoričara Berosa i Diodorusa Sikulusa. U tablicama iz vremena Nabukodonosora, međutim, ni na jednom mestu se ne pominje postojanje visećih vrtova, iako se mogu naći opisi njegove palate i samog grada Vavilona. Sve do 20. veka mnoge misterije vezane za viseće vrtove nisu bile otkrivene - čak se i danas arheolozi bore da prikupe dovoljno dokaza pre nego izvedu konačne zaključke o tačnoj lokaciji vrtova, njihovom sistemu navodnjavanja i njihovom stvarnom izgledu. Neki noviji podaci ukazuju čak i da je vrtove sagradio drugi vladar - Senaherib, i to oko 1000 godina ranije nego što se do sada smatralo.

Detaljne opise vrtova iznose i poznati starogrčki pisci tog doba - Strabo i Filo vizantijski. Evo izvoda iz njihovih dela: "Vrtovi su oblika kvadrata stranice dužine oko četiri pletre (stara mera za dužinu, prim. prev.) Sačinjavaju ih lučni svodovi koji se uzdižu nad popločanim osnovama, a terase su izgrađene stepenasto, jedna nad drugom pod različitim uglovima..."; "U vrtovima se uzgajaju egzotične biljke posađene na same terase, poduprte kamenim stubovima... Potoci vode teku s visina i spuštaju se u slapovima do tla... Oni navodnjavaju sve vrtove, natapajući korenje biljaka i čineći ceo predeo vlažnim i sparnim. Tako je trava stalno zelena, a drveće buja... Ovo umetničko delo kraljevskog luksuza odaje utisak prirodnosti, jer se uticaj čoveka u održavanju ovih vrtova nikada ne vidi."

Novijim arheološkim istraživanjima drevnog grada Vavilona u Iraku otkriveni su temelji kraljevske palate, ostaci lučnih svodova i odličan sistem navodnjavanja u južnom delu palate, kao i masivni zidovi debljine 25 metara za koje se pretpostavlja da su ostaci samih terasa.

[Ljiljan]

Svetionik u Aleksandriji




Od svih svetskih čuda, jedino je svetionik u Aleksandriji, pored svoje arhitektonske čudesnosti, imao i praktičnu namenu - omogućavao je brodovima bezbedan povratak u Veliku luku Aleksandrije. U arhitektonskom smislu, ovaj svetionik je ipak imao najveći značaj - to je bila najviša građevina na svetu u to vreme i njena svetlost se mogla videti na 50 kilometara od aleksandrijske obale. Nalazio se na drevnom ostrvu Farosu u blizini grada Aleksandrije u Egiptu.

Nedugo nakon smrti Aleksandra Velikog (Makedonskog), njegov namesnik Ptolomej Soter preuzeo je vlast nad Egiptom. Podigao je i uzeo za svoju prestonicu Aleksandriju u čijoj se blizini nalazi ostrvo Faros, a za čije ime se veruje da potiče od reči Pharao's, što znači "faraonovo ostrvo". Ostrvo je sa obalom bilo povezano pomoću nasipa nazvanog Heptastadion koji je postao druga luka Aleksandrije. Usled nepovoljnih uslova za pristajanje brodova i plitke obale tog regiona, izgradnja svetionika je bila neophodna.

Izgradnju je započeo Ptolomej Soter oko 290. g.p.n.e, a ona je završena nakon njegove smrti, tokom vladavine njegovog sina Ptolomeja Filadelfija. Sostratus, Euklidov savremenik, bio je arhitekta svetionika, ali su detaljne proračune za građevinu izvršili naučnici aleksandrijske biblioteke-muzeja. Svetionik je bio posvećen bogovima spasiteljima - Ptolomeju Soteru (u prevodu znači spasitelj) i njegovoj ženi Berenis. Vekovima je Faroski svetionik bio znamenje aleksandrijske luke koji je noću svetleo pomoću upaljene vatre, a danju je ogledalima reflektovao sunčevu svetlost. Ovaj svetionik je bio prikazan i na rimskim novčićima.

Kada su Arapi pokorili Egipat, divili su se Aleksandriji i njenom bogatstvu. Svetionik nastavlja da se pominje u njihovim spisima i putničkim izveštajima. Ipak, novi vladari su prestonicu premestili u Kairo, s obzirom da nisu imali nikakvih veza sa Mediteranom. Kada je greškom veliko ogledalo svetionika razbijeno, ono nije bilo ni zamenjeno. Veliki zemljotres 956. g.n.e. potresao je Aleksandriju i naneo manja oštećenja svetioniku, a zatim su dva još jača zemljotresa (1303. i 1323. g.n.e.) nanela nova, još veća oštećenja. Kada je poznati arapski putnik Ibn Batuta posetio Aleksandriju 1349. g.n.e., nije mogao da uđe u ruinirani svetionik, čak ni da priđe njegovom glavnom ulazu. Poslednje pogavlje u istoriji svetionika dogodilo se 1480. g.n.e. kada je egipatski sultan Mameluk Ćatbej odlučio da ojača odbrambene zidine grada Aleksandrije - izgradio je srednjovekovnu tvrđavu na istom mestu na kojem se nalazio svetionik, koristeći njegov građevinski materijal, pre svega mermer.

Od šest uništenih svetskih čuda, svetionik je nestao poslednji. U spisima savremenika, Straboa i Plinija starijeg, mogu se naći detaljni opisi svetionika i načina njegovog funkcionisanja. Oni opisuju na koji način je ogledalo reflektovalo svetlost desetinama kilometara na pučinu i iznose legendu po kojoj je ogledalo takođe korišćeno i za spaljivanje neprijateljskih brodova pre nego što bi se uopšte i približili luci. Arhitektonski, ovaj svetionik je ostavio velikog traga i uticaja na kasnije izgrađene svetionike duž Mediterana i u Španiji, a danas se u romanskim jezicima (francuskom, italijanskom, španskom) svetionik kaže "faros".