Učimo se opraštanja i poštovanja ***

[behar]

U ovoj temi predlažem da iznosimo tekstove iskustva ili mišljenja za koja nam se čini da bi mogli pomoći drugima, podstaći ih ili ih usmjeriti u njihovom osobnom trudu na putu spoznavanja.
Molio bih da nas kod pisanja prije svega vodi misao na druge i na to koliko napisano može biti korisno svima bez obzira na vjeru, ubjedjenje ili bilo šta drugo što bilo koga isključuje.

[behar]

Peter Russel, odlomak iz knjige »Od znanosti do boga«

Pogledajmo kako djeluje opraštanje. Obično ga razumijemo kao razriješenje ili opravdanje: »Znam da si to učinio, ajd nek ti bude«. Ali izvorno značenje opraštanja je drugačije. Starogrčka riječ za opraštanje je »aphesis« i znači »pustiti«, »prestati misliti na nešto«. Kad oprostimo drugim izostavimo osude koje smo im namjenili ili usmjerili na njih. Rasteretimo ih svih naših tumačenja i vrednovanja, svih naših misli o dobrom i slabom, prijateljima i neprijateljima.
Umjesto toga vidimo da su i oni ljudi koji su uhvaćeni u neke pretstave o sebi i svijetu oko sebe. Slično kao i mi osjećaju potrebu po sigurnosti, nadzoru, priznanju, potvrdjivanju ili motivaciji. I oni se vjerovatno osjećaju ugroženi od drugih ljudi ili stvari koje im onemogućavaju postići vlastito ispunjenje. I kao i mi vjerovatno često griješe. Ali za svim tim greškama je drugo svjesno biće koje traži samo sopstveni mir.
Čak i oni koje obično vidimo kao zle, teže ka istom cilju. Radi se jedino o tome da iz jednog ili drugog razloga – ko zna šta su sve doživljavali i kakva ubjedjenja su usvojili – traže svoje ispunjenje na neprijatne ili čak krute načine. Ali duboko u sebi svi su iskra božanske svjetlosti i pokušavaju naći neko svoje mjesto na ovom svijetu.
Opraštanje nije nešto što učinimo drugom čovjeku, nego je nešto što učinimo sebi. Kada druge rasteretimo svojih osuda oslobodimo se izvora velikog dijela svoga gnjeva i brojnih zamjerki.
Možda su naša osjećanja srdžbe nastala opravdano ali nama ne pomažu – obično prouzrokuju više štete nama nego drugom. Čimviše smo rasterećeni od svojih osuda tim više smo u miru sami sa sobom.
Ta promjena saznanja suština je promjene svijesti. Kad sam prvi put čuo za viša stanja svijesti, pretpostavljao sam da su to svjesnosti o prefinjenijim dimenzijama, novim energijama ili kakvim drugim vidicima realnosti, tada još izvan moje sposobnosti saznanja. S vremenom sam postupno spoznao da je rasvjetljenje vidjenje istog svijeta ali u drugom svijetlu. Ne radi se toliko o vidjenju drugačijih stvari nego o drugačijem vidjenju stvari.

[behar]

Opraštanje počinje sa poštovanjem.
Oprostiti nećemo moći bez poštovanja a da bi istinski poštovali sebe ili bilo koga drugoga moramo znati poštovati uopšte, dakle sve.
Zabluda je da postoje oni koji zaslužuju poštovanje i oni koji ga ne zaslužuju.

[Ljiljan]

Gerald G. Yampolski "Opraštanje - Put ka sreći"

Opraštanje nam omogućuje da spoznamo što mi uistinu jesmo. Napokon možemo iskusiti svoju bit kao ljubav.

Sada znamo - temelj za tu spoznaju su znanstvena istraživanja, da zbog neopraštanja - odnosno prepuštanja ljutnji, strahu i boli - na naše tijelo i zdravlje vršimo negativni utjecaj koji se može izmjeriti. Ljutnja, strah i bol stvaraju napetost koja utječe na fiziološke sustave o kojima ovisi naše zdravlje.Ti osjećaji djeluju na protok krvi u našem tijelu, djeluju na uspješnost našeg sustava imuniteta. Izazivaju napetost u srcu, mozgu i doslovno u svakom organu tijela.

Mi smo odgovorni za vlastitu sreću.
Opraštanje znači - svjetlost Božju vidjeti u svakom čovjeku, bez obzira na njegovo ponašanje.
Najsretniji brakovi izgrađeni su na temelju opraštanja. Zamislite i prihvatite kao istinu da je sreća naše prirodno stanje. Kad promatramo život na taj način uviđamo da su ljubav i sreća nerazdvojive. A opraštanje nas uči da je, bez obzira na okolnosti koje utjeću na naš život, moguće izabrati ljubav umjesto straha i spokojstvo umjesto sukoba.
Zašto nam je toliko teško uvidjeti da naša potraga za zlatom na kraju duge samo prikriva činjenicu da smo mi i duga i zlato, kaže dr. Gerald G. Yampolski.

Lako je uvidjeti zašto ego sreću, ljubav i spokojstvo uma doživljava kao svoje neprijatelje, jer kad mi živimo u takvim stanjima, tada doživljavamo svoju duhovnu suštinu. Oprostiti je lako kad svijet gledamo očima ljubavi. Možemo prigrliti svoju istinsku duhovnu suštinu i istoga trenutka otkriti da je to izvor ljubavi, spokojstva i sreće.Taj izvor nikada nije udaljeniji od jednog otkucaja srca i uvijek ga možemo potražiti i naći.
Opraštanju se može naučiti svaki čovjek, u bllo kojoj dobi, bez obzira na njegov dotadašnij sustav vjerovanja, na prošlost koju je proživio i na to u kako se do tada ponašao prema ljudima oko sebe.

Uzor za opraštanje

Prije nekoliko godina, kaže dr. Gerald G. Yampolsky, moja supruga i ja upoznali smo izuzetnu ženu - Andrey de Norbeck- S njom smo se zbližili putem vrlo neobičnog telefonskog poziva kojeg nam je uputila jedna osoba iz Švicarske, koja nam je rekla da žena koja ondje živi ima sliku koju nam želi pokloniti. Ta žena je tada imala devedeset tri godine i bila je sasvim zdrava. Iako je većinu svog bogatstva razdjelila filantropskim organizacijama, još je posjedovala jednu materijalnu vrijednost koju je željela pokloniti prije nego što umre. Radilo se o slici Isusa iz trinajestog stoljeća.....
Saznali smo da je nakon smrti supruga, nekoliko godina prije, Andreya postala ogorčena i mušičava starica. S njom je bilo teško živjeti, Često je izazivala i voljela se svađati. Kad je imala osamdeset pet godina prijateljica joj je dala primjerak knjige: Ljubav je otpuštanje straha.
Andreya je svakodnevno čitala knjigu. Uskoro je počela opraštati svim ljudima koji su je povrijedili u životu. Oprostila je i sama sebi za ponašanje za koje je znala da je uzrokovalo patnju i u kojem nije bilo ljubavi. Njezin se život na čudesan način promijenio. Više nije bila svojeglava niti bijesna na cijeli svijet, nego je postala bezbrižnija i radosnija nego što je ikad bila u životu. Da bi proslavila i obilježila svoju preobrazbu, promjenila je ime u Sretna.
Sa Sretnom smo u njezinom domu u Ženevi proveli tri prekrasna dana. Moram reći da je u svim vidovima svog života živjela dostojno svoga novog imena. Bila je jedna od najsretnijih i najspokojnijih osoba koju sam ikada upoznao, i jedna s ponajviše ljubavi u sebi. Kad smo Sretnu zapitali što je to učinila da bi izazvala sve te pozitivne promjene u svom životu, ona je odgovorila: ˝O, pa samo sam se odrekla svih svojih prosudbi˝.

Ne oprostiti znači odlučiti se za patnju.
Opraštanje je najmočniji od svih iscjelitelja.
Naši bi odnosi bili smireniji kad bismo prestali govoriti drugima kako trebaju živjeti i umjesto toga počeli pružati ljubav i opraštanje.

Opraštanje je spremnost da se više ne pati, da se iscijele i srce i duša, to je odabir da više u mržnji i ljutnji ne nalazimo nikakve vrijednosti. A to je ujedno i otpuštanje želje za ranjavanjem drugih ili samih sebe zbog nečega što pripada prošlosti. Oprostiti znači osjetiti suosjećaj, blagost, nježnost i brižnost koji uvijek postoje u našem srcu, bez obzira kako nam u tom trenutku svijet izgledao. Opraštanje nas vodi u novi svijet bezuvjetne ljubavi. opraštanje nas može osloboditi iz zatvora straha i bijesa u koji smo mi sami zatvorili svoj um. Oslobađa nas potrebe i nadanja da ćemo promijeniti prošlost. Kad oprostimo naše su povrede iz prošlih tegoba očišćene i zacijeljene. Iznenada doživljavamo stvarnost božje ljubavi.

Opraštanje nudi sve što želim.

Što biste mogli poželjeti, a što vam opraštanje ne bi moglo pružiti? Želite li spokojstvo? Opraštanje vam to daje. Želite li sreću, smireni um, sigurnost cilja u vlastitom životu i osjećaj vrijednosti i ljepotu koja nadrasta svijet? Želite li brižnost i sigurnost, toplinu čiste zaštite? Želite li tišinu koju ništa ne može uznemiriti, blagost koja nikada ne može povrijediti?
Opraštanje vam nudi sve to i još više. Blista u vašim očima kad se probudite i u vama izaziva radost kojom dočekujete novi dan.
Mnogi od nas ne bi pristali uzeti lijek za kojeg znamo da ima štetne popratne učinke, a kad se radi o mislima u našoj glavi, nismo baš pretjerano izbirljivi - niti smo svjesni otrovnog učinka kojeg te misli ostavljaju na našem tijelu.
Pogledajte slijedeći popis samo nekih fizičkih problema koji mogu biti povezani s nepomirljivim umom koje ne prihvaća opraštanje.
Glavobolje, bolovi u leđima, bolovi u želucu, depresija, nedostatak energije, tjeskoba, razdražljivost, napetost, nesanica, nemir, neutemeljeni strah. Samo bi rijetki među nama uzimali lijekove za koje znaju da bi nam mogli tako štetiti. koji je najbolji lijek za iscjeljivanje misli koje uzrokuju ovaj dugački popis simptoma. Opraštanje. Opraštanje je čudesan iscjelitelj, sposoban otkloniti sve ove simptome.

Opraštanje drugima prvi je korak prema opraštanju sebi.
Opraštanje nas oslobađa bolne prošlosti.
Opraštate ili u potpunosti ili uopće niste oprostili.

Možda je posjedovanje uvjerenja koje se temelji na strahu, a ne na ljubavi, najveća zapreka opraštanju. Ta zapreka nestaje kad uistinu shvatimo da su drugi ljudi ispunjeni ili ljubavlju ili strahom i kad postanemo spremni iz ljubavi im pružiti pomoć.
Predajte se ljubavi, a ne strahu. Oprostiti postaje jednostavnije kad odlučimo da više nećemo vjerovati da smo žrtve. Opraštanje je trajan proces, a ne nešto što smo učinili tek jednom ili dvaput. Opraštanje je put prema sreći i najbrži način kojim se mogu otkloniti patnja i bol.
Blagost i nježnost sestre su opraštanja.

Molim vas oprostite mi. Želim Vam ljubav i svu sreću na svijetu.

[behar]

Možda nismo toliko "pravi" ljudi da bi u ovo potpuno vjerovali ali možda samo da razmislimo...

Odlomak iz "Poruka iz zauvijek" Marlo Morgan

...Ako je netko dosao nanijeti ti zlo,
netko s puskom, a ti si jedna od Pravih ljudi, sto mozes uciniti? Nemas
oruzje. Ne bi ga uporabila ni kad bi ga i imala. Ti si Zauvijek. Tako da ti
strah cak ni ne padne na pamet. Ti ne prosudjujes toga covjeka koji je u
tebe uperio pusku kao nekoga loseg. Shvacas da se on izrazava na najvisoj
razini koju je sebi dozvolio. Za njega je to savrseno. On ne cini pogresku.
Za njega je to pravo mjesto u to vrijeme. Ti promatras ono sto se zbiva, ali
odbijas poticati ono sto tebi mirise neugodno i ima neugodan okus. Tako da
smisljeno usmjeravas svoju energiju i osjecas ono za sto vjerujes da je
dobro za sav zivot posvuda. Kad god je to moguce najbolji je stojeci
polozaj, s nogama lagano razmaknutim, spustenih ruku, otvorenih dlanova,
licem prema napadacu. Tada zamislis blistavo svjetlo, energiju duha, kako
izlazi iz Zemlje kroz tvoje noge, kako ispunjava cijelo tvoje tijelo. Svaka
je stanica prepuna ovog savrsenstva. Saljes mu tu ljepotu, isijavas je na
nositelja puske. Nisi pomakla ni misic, a ipak si zagrlila i okruzila tu
osobu koja ima namjeru oduzeti tvoj zivot.
Saljes mu potpuno prihvacanje, postovanje, razumijevanje i ljubav.
Razgovaras s tim covjekom razgovorom glava glavi, srce srcu. Vazno je da u
toj tisini tom muskarcu objasnis da on ne cini pogresku. Da nikada nije
napravio pogresku. Da nitko ne moze napraviti pogresku. Proizasli smo iz
istoga Izvora i uviremo u taj isti Izvor i svi smo dobili isti dar. U svakom
krugu uvijek ima jos jedan posljednji dio kojega treba dovrsiti, a tako je i
s nama. I on je dio toga savrsenstva i za njega je u redu sto je odabrao
ovakav cin. To ne znaci da se s tim slazes ili da prihvacas, ali ga ne
prosudjujes. Ti volis toga covjeka, a ne njegovo djelo.
Kad ga mozes prihvatiti bezuvjetno i voljeti ga bez obzira na okolnosti,
budi se njegova najdublja razina svjesnosti. Postoji sukob izmedju njegove
duhovne svjesnosti koja zna tko on uistinu jest i ogranicene zemaljske
mozgovne svjesnosti koja vjeruje da je sposoban ubiti. Takvu je situaciju
moguce razrijesiti uporabom zivotinjskog osjecaja primijenjenog na ljude.
Njegova reakcija na potpuno bezuvjetnu ljubav je "Strah" koji se razlikuje
od privremenog osjecaja prezivljavanja koji je preuzet od cetveronoznih
zivotinja. Ljudi su strah nevjerojatno prosirili i pretvorili ga u tu novu
pojavu, strah. Plase se zamisljenih situacija, predvidjanja buducih
dogadjaja, ponavljanja, bilo cega neobjasnjenog i uzasava ih cistoca
istinskog bezuvjetnog prihvacanja. Ono cega se najvise plase, to se i
ostvaruje...

[Ljiljan]

'Oprost…cini se da iskljucuje uzvracanje, moralni prilaz, nepomirljivost, zahtjev za povratom na staro, I ukratko, bilo kakav cin koji ce pocinioca djela smatrati odgovornim za dijelo' ,

Chesire Calhoun
Oprost, kao protivrijecnost osveti, se cesto smatra krajnjim ciljem ka rijesavanju konflikta. Medjutim, ta kategorija je I kompleksna I kontraverzna. Neki drze da zrtve moraju same izabrati izmedju pravde I zaborava, objasnjavajuci da je oprost zrtvovanje pravde ili nedostatak zelje da se pocionioci kazne. Treba dodati da postoje zlocini koje je nemoguce staviti pod tepih. U takvim okolnostima drustvo I pojedinci moraju naci nacin za opstankom jednih pored drugih uz pomirenje bez oprosta.

Sta je oprost?
• Oprost sluzi preispitivanju tvrdokornosti (gorcine) kako bi se umanjio vlastiti bol

• Oprost sluzi prekidu lanca nasilja sa nadom da se mogu uspostaviti novi odnosi sagradjeni na medjusobnom povjerenju sto na kraju moze posluziti kao bolja osnova za bolje drustvo

• Oprost sluzi zrtvama da ojacaju I povrate ponos, dok u isto vrijeme sluzi kao lekcija onima koji su nasilje I zlocin pocinili

• Oprost je kategorija kojom se pravi razlika izmedju zlih I drugacijih I promovira nove vrijednosti

• Oprost je snaga onoga nad kojim je zlocin uradjen, a ne pravo kojim se mase

• Oprost se ne moze narediti

Teoretski, oprost ne mora I ne treba da zauzme mjesto pravdi I kazni.
Medjutim u praksi oprost cesto amnestira one koje valja kazniti. Cak kada I ne postoji odlucnost da se pocinioci sudski gone I kazne, neki drugi javni procesi, kao sto su davanje zrtvi u javnosti prava da govori o zlu, i na taj nacin se bori protiv zaborava, je najmanje sto moze biti ucinjeno ka povrtu samopostovanja zrtve ne bi li se osnazila zajednica kojoj zrtva pripada.
(Media Diversity Institute)

[Ljiljan]

Kada nas neko povredi, prva reakcija je da želimo da uzvratimo istom merom. Povređen nam je ponos ili samopoštovanje, razočarali smo se u nekoga, nešto o čemu smo sanjali nije ispunjeno - i želimo da nam se nastala šteta nadoknadi ili da i mi isto toliko oštetimo onoga ko nas je povredio. Međutim, to nije sve.
U opraštanju nas mogu omesti neka uverenja koja već imamo, kao ono da je praštanje za slabiće, ili da bismo bili licemeri i lažovi ako oprostimo onda kad to ne želimo, ili da nećemo oprostiti toj osobi jer ama baš nikad ne preuzme odgovornost za svoje greške. Tu je i objašnjenje za ponašanje osobe koja nas je povredila: uvek je ta osoba ona koja je kriva, jer se ponela nepromišljeno, nebrižljivo, samo sebe gleda, ne ceni nas, to je sve bilo namerno... Ovde je posebno interesantno to da nam se često dešava da, iako lako okrivimo druge, za sebe nalazimo opravdanje
Možemo pokušati da ne sudimo drugima prestrogo jer, na kraju krajeva, ma koliko mi nekoga dobro znali, mi ta osoba nismo i ne možemo sa stoprocentnom sigurnošću znati zbog čega je nešto učinila. Naravno da nije nemoguće da nas je namerno povredila, da se radi o nekom zlobnom ko uživa da smešta drugima ili o neodgovornoj osobi koju jednostavno nije briga hoće li se njeni postupci negativno odraziti na nekoga - ali teško da u to možemo biti baš apsolutno sigurni. Setite se: da li ste vi nekada bez zle namere povredili nekoga i koliko ste tada želeli da vam ta osoba oprosti, koliko vam je to bilo potrebno?
Osoba kojoj najviše pomažete praštanjem ste vi sami. To što ćete biti ljuti na nekoga i nervirati se najviše će vama smetati, najviše će da truje vas. Zato, iz koristoljublja, ako ni zbog čega drugog, potrudite se da oprostite. Potrudite se da taj negativni događaj otplovi dalje kako vas ne bi više opterećivao, kako vas ljutnja ne bi i dalje gušila - vi ćete se osećati bolje.
(Magazin Krstarice)

[Ljiljan]

Oprastanje ne mjenja proslost, ali obogacuje buducnost.
Paul Boese

[meyra]

Kad bi ljudi naučili opraštati to bi bio lijek za cijelo čovječanstvo.... ali nije lako naučiti a nije ni u interesu postoječih vladajućih struktura.

I što je najgore je.....: da ustvari jeste i da bi bilo od prave univerzalne koristi za sviju ali svi se trude da održe privid to jest postojeće stanje.