Balkonsko cvijece

[Ljiljan]

Dionaea muscipul

Dionaea muscipula je najpoznatija biljka mesožderka na svijetu. Nije egzotična biljka kao što mnogi misle, već raste u Sjedinjenim Državama u državi Karolina. Dionaea raste u močvarnim područjima gdje je prisutnost vode konstanta te zbog nedostatka visoke vegetacije ima uvijek jako puno direktnog sunčevog svijetla. Zimi se temperature spuštaju blizu ništice no rijetko kad se temperatura spušta ispod ništice. Pošto zimi u prirodi nema onoliko kukaca koliko ih ima tokom ljeta Dionaea zimi usporava svoj rast te uglavnom proizvodi listove koje rastu uz tlo. Brzina kojom se klopka zatvara u slučaju podražaja je jako spora te biljka zahtjeva manje vode tokom hladnog perioda.

Morfologija:

Dionaea muscipula privlači pažnju zbog svog specifičnog lista koji se nakon podražaja zatvara munjevitom brzinom. Njezin se list sastoji od dva glava dijela. Prvi izduženi dio te klopka sa sitnim dlačicama koje su osjetljive na podražaj. Karakteristika klopke jest ta da se njena unutarnja strana ljeti boji u crveno kako bi privukla pažnju kukaca. Na rubnom dijelu klopke koji završava izduženim trepavicama muholovka izlučuje sočni nektar koji je zajedno sa bojom jednostavno neodoljiv kukcima. U ljetnom razdoblju listovi se uzdižu desetak centimetara iz središnjeg dijela biljke a klopke postižu dužinu do 3 centimetara.
U proljeće muholovka cvijeta. Stabiljka cvijeta uzdiže se i do 40 centimetara od biljke te na taj način omogućuje kukcu da na sigurnoj udaljenosti opraši cvijet.

O klopci:

Klopka je podijeljena na dva dijela. Svaki dio sadrži dlačice osjetljive na podražaj. Ono što je zanimljivo jest to da se klopka ne zatvara u potpunosti nakon prvog podražaja već nakon drugog. Često se uzgajatelji mesožderki šale na račun muholovke nazivajući je najpametnijom biljkom na svijetu jer zna brojati do dva. Objašnjenje za takvo ponašanje je jednostavno. Kada bi se klopka zatvarala u potpunosti nakon samo jednog podražaja biljka bi utrošila jako puno energije a ne bi imala nikakvu garanciju da je nešto ulovila. Na taj način kada kukac po prvi put “nagazi” na dlačicu klopka se zatvara. Nakon što je sa svojim trepavicama onemogućila bijeg kukcu on se počne nekontrolirano kretati kako bi pronašao izlaz te na taj način stimulira i ostale dlačice i signalizira biljci da nastavi sa zatvaranjem. Kada se klopka u potpunosti zatvori biljke započinje sa procesom probavljanje plijena te izlučuje probavne enzime. Probavljanje kukca traje deset do petnaest dana nakon kojih se klopka otvara. U klopci ostane probavljeni kukac ukoliko biljka ne “pojede” cijelog kukca već dio koji je razgradiv. Nakon prvog ulova sa istom klopkom isto će moći ponoviti još samo dva puta a nakon trećeg ulova klopka će pocrniti te će se osušiti. Stanice koje su zadužene za brzo zatvaranje klopke nisu obnovljive te odumiru nakon što se istroše.

Posebna napomena: bez obzira na to što vas klopka muholovke fascinira morate ćete vaše prste držati na distanci ne zato sto bi vas mogla ugristi već zato što ćete biljku nepotrebno izložiti stresu. Biljka svakim zatvaranjem klopke potroši veliku količinu energije koja očekuje da će joj se vratit kada ulovi plijen.

Uzgoj:
Prva stvar koju morate znati vezanu za uzgoj muholovke jest to da ona nije nekakva egzotična biljka koja raste u nekakvim prašumama. Klima u kojoj Dionaea raste je jako slična našem podneblju. Biljci je tokom ljeta potrebno jako puno vode i jako puno direktnog sunčevog svijetla. Njeno stanište je siromašno hranjivim tvarima zbog vode koja ispire tlo. Kompost u prirodi ima i karakteristiku da je jako kiselo. Dionaea krajem devetog mjeseca usporava sa rastom te se priprema za jesensko razdoblje i zimu. Razdoblje odmora neophodno je da bi biljka bila zadovoljna. Ovisno o temperaturama i vremenskim prilikama voda se počinje smanjivati početkom jedanaestog mjeseca te se dodaje svako toliko da se kompost ne bi osušio u cijelosti. Na proljeće biljka će započeti sa svojim rastom i vjerojatno će procvjetati. Cvijet obično režemo kada postigne visinu od nekoliko centimetara kako bi se biljka što više usredotočila na vlastiti rast. Posebno je važno cvijet odrezati ako je biljka slaba. Dionaea koju kupimo u dućanu odmah selimo u novi kompost i u punu veću vazu. Nažalost tvrtke koje prodavaju biljke znaju o njima jako malo te štede na svakom koraku. Iz tih je razloga bitno da se mi pobrinemo da biljka dobije ono sto joj treba.

Sve to moramo imati na pamet kako bi i mi mogli biljci pružiti primjerene uvijete rasta. No krenimo redom.

Pijesak:
Pijesak koji se koristi u kompostu za mesožderke zove se perlit. Perlit je pijesak vulkanskog porijekla tretiran na specifični način kako bi se postigla poroznost njegovih zrnaca. Njegova glavna karakteristika je ta da ne djeluje na kemijske karakteristike komposta.

Kompost:
Jedini prihvatljivi kompost je čisti treset bez ikakvih dodataka. pH vrijednost komposta mora se nalaziti unutar ovih vrijednosti: 3,5 do 4,5.
Treset se u omjeru 50%-50% miješa sa perlitom kako bi se povećala prohodnost zraka u kompostu. Drugi razlog je voda koja se u slučaju biljaka mesožderki stavlja unutar podloška sa vazom te se voda kapilarnim putem penje do biljke. Kada ne bi koristili perlit kompost bi ostao bez zraka a zbog pritiska vode u podlošku kompost bi se stvrdnuo.

Voda:
Za mesožderke koristimo isključivo destiliranu vodu, kišnicu ili vodu dobivenom procesom inverzne osmoze. Nema kompromisa što se ove stavke tiče. Voda je sastavni dio staništa mesožderki. Ako nešto nije u redu sa vodom onda ni biljka neće rasti. Voda ne smije sadržavati kamenac, klor, ili minerale. Biljkama neće ništa biti ako ih jednom ili dva put zalijemo vodom iz pipe ali dugoročno gledano biljka neće preživjeti. Ako se nalazite u situaciji da nemate destilirane vode onda uzmete lonac, napunite ga vodom te pustite vodu da odstoji 24 sata prije nego što je upotrijebite za zalijevanje biljke. Na taj će način barem klor ispariti.

Posebna napomena: kuhanjem vode se ništa ne postiže. Kuhanjem dio vode ispari a minerali i ostale tvari štetne za biljku ostaju u vodi.

Svijetlo:
Mesožderkama treba puno svijetla. Nužno je direktno sunčevo svijetlo da bi biljke zadovoljno rasle. Balkon koji se nalazi na južnom dijelu kuće je savršen za mesožderke. Ako biljke ne dobiju dovoljno svijetla sa vremenom će prestati rasti.

Posebna napomena: Dionaea muscipula NIKAKO ne možemo držati u terariju ili nekakvim drugim čudnovatim izumima. Biljci je potrebno puno sunca i vode. Stoga je morate držati na balkonu kako bi upila što više svijetla.

Vlaga:
Vlaga je također bitna stavka za neke mesožderke. Što se Dionaea muscipula-e tiče ona nije toliko bitna pa se ne morate brinuti za vlagu. Bit će dostatna ona koje se formira isparavanjem vode iz podloška vaze.

Vaza:
Za mesožderke koristimo obične plastične vaze kao i za ostale biljke. Treba samo pripazit da su vaze duboke oko 15 centimetara a široke najmanje 10 centimetara.

[Ljiljan]

Surfinija - Surfinia

Surfinijaje jednogodišnji cvijet za balkone i viseće posude. To je cvijet koji je napravljen u Japanu 1992 g. I otada se vrlo brzo proširio na sve krajeve svijeta, pa tako i u naš dom. Surfinija voli sunce, ali voli i vodu što dosta stvara problema nemarnim vrtlarima jer je potrebno dosta brige i truda oko nje.

Sadnjom na sunčano mjesto treba redovito polijevanje gotovo svakog dana tijekom ljeta, i vrlo voli prihranjivanje. Nakon sadnje u posude koji tjedan sačekate da se biljka malo prilagodi i razvije a nakon toga jednom tjedno a kasnije i dva puta tjednom. Surfinija je biljka koja treba dosta hranjiva za rast i obilan cvat.

Ako imate mogućnost probajte nabaviti gnojivo sa povećanim udijom željeza u njemu ili ako je moguće čisto željezo pa ga s njim prehranjujte jednom tjedno a jednom u tjednu sa običnim supstratom. Ako vam je biljka blijeda i lišče nema lijepu zelenu boju i počinje žutiti to je očigledan znak da joj fali hranjiva pa stoga ne čekajte nego je nahranite :).

Već smo rekli da surfinija voli vodu ali pripazite da ne bude skroz u vodi njeno korijenje jer će to izazvati truljenje i bolesti korijenja, a također pripazite da ju ne polijevate po velikim vrućinama jer će vam se biljka „skuhati“ i uvenuti stoga polijevati jako rano ujutro ili navečer kada nisu tolike vrućine.

Surfiniju sadite zemlju u bogatu obogaćena startnim gnojivom te kristalonom s mikroelementima željeza a ne u običnu zemlju iz vrta ili šume. U gotovoj svakoj trgovini koja prodaje zemlju za cviječe pronaći čete zemlju za surfiniju tako da bez panike, to nije problem.

U jesen kada polako zahladi i dođu mrazovi biljku izvadite iz posuda i bacite jer je jednogodišnja biljka i nemoguće ju je održati u uvjetima domače proizvodnje. Nego ponovo u proljeće na tržnicu kod vašeg prodavača po nove sadnice.

[meyra]

Vodenjak dupli / Impatiens valeriana

[Ljiljan]

Jesensko šarenilo u teglama
Kraj ljeta i početak jeseni pravo je vrijeme za novo preuređenje balkona i terasa. Iako balkonske ljetnice još cvatu, nisu više raskošan ukras, a dolaskom hladnih i kišnih dana prestat će cvasti. No, to ne znači da balkoni i terase trebaju opustjeti.

Tijekom jeseni možemo uživati u kombinaciji šarenih cvjetnica, trajnica s ukrasnim lišćem, ukrasnih trava te biljaka zanimljivih zbog bobica i plodova.
Najpopularnije jesenske cvjetnice su krizanteme (Chrysanthemum) koje cvatu u raznim bojama: od bijele i ružičaste, toplim nijansama poput žute i narančaste do bakreno crvene. Uz tople nijanse krizantema atraktivan kontrast činit će plavi i ljubičasti tonovi zvjezdana (Aster). Velike krizanteme najbolje je posaditi pojedinačno, dok manje možemo kombinirati s drugim biljkama poput vrijesa (Calluna vulgaris).

Vrijes je biljka skromnih zahtjeva čiji se cvjetići živih boja nikad ne otvore u potpunosti nego stalno ostaju u stadiju pupa. Veliki je broj uzgojenih kultivara, a kako bi dugo cvao, treba ga redovito zalijevati. Zemlja u posudi ne smije se u potpunosti osušiti jer će to izazvati osipanje listova. Takav je slučaj i s erikom (Erica gracilis), vrlo lijepom ukrasnom biljkom koja dobro pristaje u balkonskim posudama. Erika ima cvjetove intenzivne ružičaste boje; ako je redovito zalijevate, može opstati i do kraja zime.


Pri izboru cvjetnica ne treba zaboraviti ni ciklame (Cyclamen), koje svojim crvenim, ružičastim i bijelim cvjetovima cvatu u jesen, zimu i proljeće. Maćuhice (Viola) zastupljene su u svim bojama i tonovima, a posebnu pozornost plijene mini sorte s mnoštvom sitnih cvjetova. Sve cvjetnice do posebnog izražaja dolaze kada se njihova boja uskladi s ukrasnim travama i trajnicama dekorativnog lišća.



Među trajnicama dekorativnoga lišća otpornim na zimu ističe se koraljni zvončić (Heuchera). Postoje varijeteti različitih boja listova, od crvene, bijelo-zelene, jantarne sve do boje kave. S cvjetnicama se u jesen mogu kombinirati i šarenolisni bršljani (Hedera), ivica (Ajuga) i kadulje šarenog lišća (Salvia). Biljke sivo-zelenog i srebrenkasto-sivog lišća, poput kalocefalusa (Calocephalus) te smilja (Helycrisum), pristaju uz sve boje cvjetnica. Ne treba zaboraviti ni ukrasni kelj (Brassica).


Jesenske terase ukrašavaju i biljke atraktivnih bobica i plodova. Vatreni trn (Pyracantha), gaulterija (Gaultheria), dunjarica (Cotonaster) i tresetna mirta (Pernettya) odlikuju se bobicama žute, narančaste, crvene i ružičaste boje. Ukrasna jabuka (Malus), ukrasne paprike (Capiscum), mjehurica (Physalis), pak, imaju izrazito dekorativne plodove.


Nemojte zaboraviti ni tikvice i bundeve koje mogu uljepšati posude s jesenskim biljkama.
Ponuda jesenskih biljaka u našim rasadnicima i vrtnim centrima vrlo je bogata. Stoga biljke treba posaditi što ranije kako bi do zime imale vremena za ukorjenjivanje. Kako bi izgledale efektnije, treba ih zasaditi gusto, za razliku od biljaka zasađenih u proljeće. Redovito ih zalijevajte. Kad zimi temperature padnu ispod nule, zemlja se u posudama smrzne i biljke ne mogu crpiti vodu pa može doći do njihova smrzavanja. Stoga treba smanjiti isparavanje vode iz listova tako da zimi posude stavite u zavjetrinu i zaklonite od sunca.