voce

[zorica]

vase najomiljenije voce je


moje je grozdze, jagode , tresnje,jabuke , kruske , lubenice,sljive,sipak ili
nar kako se jos zove, nektarine, narandze, klementine smokve

[Ljiljan]

Sušeno voće – izvor zaštitnih tvari
Suho voće je vrlo poželjno na stolovima, prvenstveno kao izdašan izvor kalorija, a isto tako i raznih zaštitnih tvari.

U svakodnevnoj prehrani, vrlo često zaboravljamo na sušeno voće čija sezona upravo počinje. Obilje plodova se pored raznih metoda konzerviranja pretvara u trajniji oblik na taj način da se suši, dakle uklanja vlaga. To se može postići prirodnim sušenjem (na suncu i bez njega), prisilnim sušenjem u sušarama pod utjecajem toplog zraka i snažnih ventilatora ili prethodnim smrzavanjem, a onda naglim isparavanjem (liofilizacijom).

Bez vlage nema mikrobnog i enzimatskog propadanja i osušeni se plodovi, bez obzira radilo se o šljivama, marelicama ili bananama, mogu čuvati i nekoliko godina bez znatnijeg narušavanja kvalitete. Sušeno voće je sigurna i vrlo zdrava hrana u kojoj su svi hranjivi sastojci višestruko koncentrirani, a energetska vrijednost se povećava čak za 6-10 puta. Da je tome tako, svjedoci su vrhunski sportaši koji zbog golemih energetskih potreba redovno konzumiraju upravo sušeno voće.
Što se događa u plodovima voća procesom sušenja?

Ako za primjer uzmemo šljivu koja u svježem stanju sadrži 87,2% vode, njena vlaga se smanji na oko 30%, šljiva se smežura i potamni. Ukupna količina ugljikohidrata ili preciznije šećera s 11,5% u svježem stanju, skoči na nevjerojatnih 63,5% što automatski povlači pojačanu slatkost. Ukratko, osim što nema vlage za razvoj mikroflore, porastom koncentracije šećera također se javljaju nepovoljni uvjeti za razvoj mikroflore. Tako glukoza s oko 5% poraste na 25,5%, a fruktoza s 3% na 12,5%. Ono o čemu se vrlo često govori kada je u pitanju zimska prehrana je nedovoljan unos vlaknaste strukture. Suho voće, primjerice sirova šljiva, sadrži 1,5 g / 100 g, a kada je osušena, vlaknasta struktura penje se na 7,1 g / 100 g. Stoga je razumljivo zašto osobe koje pate od opstipacije redovno trebaju konzumirati suhe šljive.

Kada su u pitanju osušeni plodovi, koncentriranje se događa i kod ostalih nutritivnih sastojaka. Tako sirova šljiva sadrži 345 i.j. vitamina A, a osušena duplo tj. 781 i.j. Tipična je situacija kod vitamina K koji je neophodan za zgrušavanje krvi; u sirovom obliku šljiva sadrži 6,4 μg, a u osušenom 60 μg što je deseterostruko povećanje. Količina beta-karotena i kriptoksantina se penje za 3-5 puta, a luteina za 6 puta. Zanimljivo da se količina vitamina C, koji je dosta osjetljiv, kako na povišene temperature tako i na isušivanje, bitnije ne mijenja ili smanjuje. Kod šljiva padne s 9 mg na 0,5 mg, a kod banane ostaje na istoj razini. Slično je i kod marelica.

Zanimljivi su i učinci sušenja na bananu: od početne vlage koja iznosi 75%, osušena banana ima svega 3% vlage, a ako dulje stoji može se “skameniti“ pa kod konzumiranja treba imati dobre zube ili se prethodno mora rehidrirati. Ugljikohidrati se penju s 23% na 88% od čega na glukozu i fruktozu otpada približno jednak dio. Zbog toga je osušena banana intenzivno slatka. Banane su tradicionalno dobar izvor vlaknaste strukture; u svježem stanju ima ih oko 2,5 g / 100 g, a u osušenom obliku 10 g / 100 g. Vitamina A u sirovom obliku sadrži 64 i.j. / 100 g, a u osušenom obliku 248 i.j. / 100 g. Slično povećanje može se zamijetiti i kod ostalih zaštitnih tvari.

Kod marelica do punog izražaja dolazi fenomen koncentracije vitamina; vitamin A u sirovom obliku prisutan je u količini od 1926 i.j. / 100 g ploda, a u osušenom stanju ga ima 12 puta više tj. 12669 i.j / 100 g. Niacin se povećava s 0,6 mg / 100 mg u sirovom obliku na 3,5 mg / 100 g u osušenom stanju. Sličan proces se događa i s ostalim zaštitnim tvarima.

Kod jabuka i ostalog suhog voća (grožđe) hranjive i zaštitne tvari kreću se u rasponu već navedenih veličina. Sve osim vitamina C se bitno povećavaju i tako postaju dragocjenim izvorom tih tvari.

Zaključno, suho voće je vrlo poželjno na stolovima od sada pa sve do proljeća iduće godine. Prvenstveno kao izdašan izvor kalorija, a isto tako i raznih zaštitnih tvari. Stariji ljudi su bili vrlo mudri kad su rekli da na stolu stalno treba stajati zdjelica sa suhim voćem i orašastim plodovima.

[Ljiljan]

Dok se nauka još uvijek muči da otkrije sve tajanstvene supstance koje su jabuku uzdigle na visoko i počasno mjesto, historija ljudskog društva pamti da je još od Adama i Eve pa sve do današnjih dana bila simbol zdravlja i ljepote, mladosti i plodnosti.

Jabuka se ubraja u sam vrh onog voća koje ne samo da je od najveće koristi po zdravlje već koje obećava i dugovječnu mladost. Jabuka je idealna hrana za liniju, preporučuje se prije svakog drugog voća i to u bilo kojoj formi (svježa, pečena ili u pitama). Ona, kao ni jedno drugo voće, osvježava usta, masira dêsne, čisti zube i održava im sjaj i bjelinu.

Ono što jabuku izdvaja od ostalog voća je visoki sadrzaj pektina. Jabuka je bogat izvor vitamina A, B, C i važnih minerala i mikroelemenata.

[zorica]

Smokva

Caroban, sladak okus smokve u kojemu su uzivali jos Sumarani
pa Egipcani pa stari Grci, nadahnuo je drevne civilazacije cak i u
prvim umjetnickim zapisima tako da su pronadjeni uklesani prikazi berbe smokava koji datiraju oko 4000 godina prije krista.
Objavljeni su podaci da je devet fosila smokve pronadjeno u dolini rijeke Jordan, a pretpostavlja se da datiraju od otprilike
9.400-9.200 godina prije krista. Kroz povjest brojne su legende
povezane uz drvo smokve ili plod smokve.Poznato je da primjerice smokva bila Kleopartino omiljeno voce. U rimskoj mitologiji osnivanjem Rima Romula i Rema vucica je dojila u sjeni smokvina drveta, a i u krscanskoj tradiciji smokva je jedno od najspominjanijih biljaka. Adam i Eva su nosili smokvin list uz vinovu lozu. Smokva se smatra krscanskim simbolom obilja.
Smokva je mediteransko drvo iako uspjeva i u slicnim klimatskim uvjetima drugdje u svjetu primjerice u Australiji, Juznoj Americi,Kaliforniji.Nasa je obala bogata smokvinim drvetom a buduci se jednom ubran plod brzo kvari smokva se uglavnomo odmah susi ili se od nje pripravlja dzem. Susene smokve bogate su vitaminom C i E te beta karotenom, a nova istrazivanja ukazuju da je suha smokva i snazan afrodizijak 18% jaci od crnog caja.

[Ljiljan]

Naranča



Stari Kinezi poznavali su naranču prije 4500 godina. Smatrana je simbolom braka, jer kao biljka ima krošnju, cvijet i plod, te oblik kugle koji simbolizira beskraj. Uspijeva u vrućim podnebljima, a stablo naranče živi i do petsto godina. Boja joj se kreće od svijetlo narančaste do narančasto crvene. U usporedbi s ostalim voćem naranča ima najvišu razinu antioksidanata, s više od 170 različitih biljnih tvari, uključujući više od 60 flavonoida koji djeluju protuupalno te koče razvoj tumora i stvaranje krvnih ugrušaka. I mala djeca znaju da u narančama ima puno vitamina C i A, pa je ona stoga zdrava i vrlo osvježavajuća voćka koju često koristimo kao preventivu protiv viroza. U frižideru može izdržati dva tjedna, no kada ju očistimo, nakon osam sati na sobnoj temperaturi i dvadeset i četiri sata u frižideru ona izgubi 20% C vitamina. Zato juice što smo ga napravili cijeđenjem svježe naranče treba popiti odmah. Najveće plantaže naranče nalaze se u Brazilu, a uspijevaju i u toplijim dijelovima Mediterana. Naranča se obično konzumira svježa kao desert ili dodatak voćnoj salati. Može se flambirati, nezaobilazan je sastojak palačinki crepes Suzette, a idealna je za pripremu moussea (pjenice), soufflea, sladoleda, sorbeta i granité.

Sok od naranče jedan je od najzdravijih i najčešćih sokova, osobito za doručak.

Naranče su profinjena okusa pa njihove kriškice izvrsno dopunjuju topla i hladna jela, bilo riblja ili mesna. Osvježit će složene ili mješane salate kako svojim plodom tako i sokom. Umaci na bazi narančina soka dobro će prijati uz kuhanu piletinu, ali i uz kreme i pjenice na bazi čokolade ili vanilije.

Naranče se prerađuju u džem i sirup. Narančina se kora koristi kod pripreme slastica naribana ili kandirana.

Ostavimo li koru naranče da se suši na radijatoru ili nekom sličnom izvoru topline, ugodno će zamirisati zrak. Miris naranče koristi se i u aromaterapiji, jer djeluje protiv depresije, umiruje, opušta i osvježava te stvara osjećaj ugode.
Nutritivna vrijednost 100g voća
Energetska vrijednost: 37 kcal
Ugljikohidrati: 9 g
Proteini: 0 g
Vlakna: 2 g
Vitamin C: 54 g
Folna kiselina: 31 mcg
Kalij: 150 mg
Kalcij: 47 mg

[Ljiljan]

Breskve



Uzgoj breskvi počeo je prije 4000 godina u Kini, gdje se naziv "breskva" odnosio na mladenku. Breskve su također bile simbol besmrtnosti i dugog života.

Grčka i Perzija počele su s uzgojem bresaka 300 godina prije Krista, dok su Rimljani prenijeli njezin uzgoj na cijelu Europu. Smatra se da su je Španjolci prenijeli u Novi svijet, gdje je sredinom 18. st. već postala autohtonom vrstom.

Breskva je sočan plod drveta Prunus persica. Okruglog je oblika, crvenkasto-žute boje, površine prekrivene dlačicama i svojstvene arome. Uzgojem se postiglo da danas imamo mnogo raznih sorti breskvi koje se uglavnom dijele na: kalanke (s lako odvojivom košticom), durancije (s teško odvojivom košticom) i nektarine (breskve s vanjskom površinom bez dlačica). Vrijeme dozrijevanja ovog voća kreće se od proljeća do kraja ljeta.

Ljekovitost

Breskve i nektarine vrlo su osvježavajuće voće jer sadrže 87–90% tekućine. Upravo zbog toga ih ubrajamo u niskokalorično voće – idealno za dijetu. Imaju diuretski učinak, pročišćavaju organizam, potiču i olakšavaju probavu.

Ujedno sadrže i antioksidanse, kojima pripadaju beta-karoten, vitamini C i E, ostali karotenoidi i mnoge druge fitokemikalije, koji pomažu u onesposobljavanju slobodnih radikala (nestabilnih molekula kao nusproizvoda stanične oksidacije).

Slobodni radikali mogu oštetiti staničnu strukturu, što vodi do kroničnih oboljenja i ubrzavanja procesa starenja.

Priprema jela s breskvama

Premda se breskve smatraju plemenitim stolnim voćem, koje najbolje prija u svježem obliku, one se mogu kuhati, konzervirati, sušiti, pariti ili peći.

Svježa, kuhana ili pečena breskva može se koristiti u povrtnim i voćnim salatama te kao izvrstan dodatak šunki i patki. U nekim svjetskim kuhinjama može zamijeniti mango, osobito u jelima od rakova.

Kuhanjem može se transformirati u izvrstan kompot, džem, žele, umak ili liker.

Kad su slastice u pitanju, svježa breskva, kompot ili džem od bresaka koriste se za nadijevanje i ukrašavanje kolača i sladoleda. U kombinaciji s alkoholom mogu se flambirati ili biti dio koktela i bola.

[meyra]

TREŠNJA Prunus avium)

.

Jeste li znali?- član je porodice ruža - porijeklom je oko Crnog mora ili Kaspijskog jezera, dakle iz Male Azije, odakle su je vjerojatno prenijele ptice još prije postojanja ljudske civilizacije - od davnina pa do današnjeg vremena smatrana je simbolom djevičanstva, vjerojatno zbog svog crvenog mesa koji nosi košticu - čaj od peteljki trešnje ima diuretičko svojstvo, a nekad se mislilo da liječi bolest bubrega, novija istraživanja dokazuju da ekstrakt iz peteljki djeluje protuupalno

Divlja trešnja
- od divlje trešnje koristi se kora drveta, najkorisnija je ona skinuta s korjena. Skuplja se u jesen i pušta da odstoji neko vrijeme. Kora ima miris po bademima, ali on sušenjem nestaje. Okus je gorkast, aromatičan. U medicinske svrhe koristi se kao adstrigentni tonik, sedativ, te u liječenju kašlja ali i loše probave.

Proizvodi od trešnje
- UVARAK OD GRANČICA koristi se kao izvrstan diuretik. U litri vode prokuhaju se dva stručka trešnjinih grančica i to 5 min. To diuretsko sredstvo kontrolirano se može iskoristiti kod povišenog tlaka, otečenih nogu, u borbi protiv celulita i sl

[dmbea]

Moje naj omiljenije voce je zabranjeno voce. Sta cu kad mi je to naj omiljenije

[zorica]

Moje naj omiljenije voce je zabranjeno voce. Sta cu kad mi je to naj omiljenije

hahaha a koje to zabranjeno voce volis

[dmbea]

[meyra]

Mango
Ovo mirisno voće koje je podrijetlom s indijskog potkontinenta i koje se često koristi u ritualnim obredima poput vjenčanja i vjerskih svečanosti jedna je od najpopularnijih vrsta južnog voća. Njegovo stablo može dosegnuti visinu od čak 40 metara, a plod se koristi za dobivanje soka, ali i kao prirodno sredstvo za bojenje i aromatiziranje drugih namirnica. Raste u područjima tople klime te je prema UN-ovim procjenama najuzgajanija vrsta tropskog voća.

Zreli plod manga je sladak i ima specifičan okus. Tekstura ploda razlikuje se u ovisnosti o kojoj se podvrsti maga radi pa tako meso nekih plodova nalikuje na vrlo zrele šljive dok druge vrste imaju čvršće meso, poput onoga koji nalazimo kod avokada. Zahvaljujući visokom udjelu vode, mango je iznimno sočna vrsta voća što ga čini pravim osvježenjem u tople ljetne dane. Pokoji komad manga u hladnjaku i na sladoled ćete gotovo i zaboraviti...
Međutim, nije to jedini način na koji se ovo zanimljivo voće može iskoristiti. Kuhinje s istoka, poznate po kombinacijama okusa koje su zapadnjacima u najmanju ruku neobične, često se služe mangom u pripremi tzv. chutneyja [čatni]. To je pripravak od kuhanog ili ukiseljenog začinjenog povrća koje je najčešće u kombinaciji s određenom vrstom umaka. Tako pripremljeno povrće se može dosta dugo čuvati i uglavnom se koristi kako dodatak ili začin drugim jelima. Tako se u Indiji priprema chutney od još nezrelog manga s dodatkom ljute čili papričice i limete što sve zajedno čini vlo aromatičan spoj. U nekim krajevima mango se jede posoljen, a oni koji su naročiti ljubitelji začinjenog dodaju mu čak i čili.
U drugim krajevima svijeta mango se pak koristi za dobivanje soka, te za pripremanje sladoleda, shakeova, voćnih pita i voćnih salata. Komadi manga mogu se propasirati i koristiti kao svjež i zdrav preljev za sladoled ili druge hladne ljetne poslastice

Što se tiče energetskog i nutritivnog sastava manga, bitno je spomenuti da je mango bogat vlaknima i ugljikohidratima. Odličan je izvor antioksidansa – tj. vitamina A, C i E, a dobar je izvor vitamina skupine B, kalija i bakra. Energetska vrijednost na 100 g iznosi 70 kcal.