ISTORIJSKI SPOMENICI I NALAZIŠTA

[behar]

Istorijski spomenici ili arheološka nalazišta koje ste posjetili ili su vam bilo kako značajni.

[behar]

RIMSKA NEKROPOLA U ŠEMPETRU

Dvanaest kilometara zapadno od Celja nalazi se Šempeter poznat po najljepše očuvanim spomenicima iz rimskog doba u Sloveniji.
Do otkrića nekropole došlo je sasvim slučajno 1952. godine. Od 1960. otvoren je arheološki park sa četiri gotovo potpuno originalno rekonstruisanim grobnicama i dijelovima još nekoliko njih.
Rimljani su spomenike gradili uz važnije ceste i pošto su mrtvi spaljivani uvijek je bio i poseban prostor za žaru sa pepelom umrlog.
Jedan od takvih puteva vodio je i kroz današnji Šempeter. U III vijeku naše ere je rijeka Savinja poplavila to područje i spomenici su tako dobro očuvani zahvaljujući riječnom mulju koji ih je prekrio i štitio.
Zanimljivost tih grobnica je da su imali isklesane motive iz mitova koji su na neki način povezivani sa umrlim. Roditelji rano umrle ćerke su naprimjer naručivali spomenik sa motivima iz mita o Evropi ili muž svojoj umrloj ženi motive iz mita o Alkestidi kao simbolu vjernosti.
U temi "Mitologija" prenijeću pored mitova i slike motiva iz Šempetra.

[Ljiljan]

Dobojska tvrdjava

Tvrđava i varoš imenom Doboj nalaze se u sjevernoj Bosni na prostoru jedne široke geografske zone pobrđa, preko koje planine Balkana blago padaju u nizije Panonije. U tom prostoru područje oko ušća Usore i Spreče u rijeku Bosnu, nesumljivo predstavljala centralni dio za jednu prostranu oblast što se nalazi južno od rijeke Save, oko poriječja donjeg i srednjeg toka Bosne. Središnji geostrateški značaj položaja oko ušća Usore i Spreče, presudan je činilac za postanak tvrđave i varoši, iz kojih se, kao jezgra, razvio savremeni Doboj. Tu je izrasla tokom šest/sedam vijekova, polako i mukotrpno varoš dobojska, prije svega, zahvaljujući izuzetno velikoj vrijednosti komunikacionog čvorišta prirodno stvorenog sučeljavanjem triju prostora preko riječnih dolina Bosne, Usore, Spreče. I kada su u drugoj polovini 19. vijeka udarani temelji savremenog saobraćaja, gdje su osnovni pravci kretanja vezivani isključivo za riječne doline, tada je područje oko Doboja izbilo u prvi plan. Jedino je na ovoj širokoj lokaciji, preko riječnih dolina, bilo moguće realizovati raskrsnicu od četiri putna pravca za potrebe željezničkog i drumskog saobraćaja. Treba znati da je tako bilo oduvijek u prošlosti, pa je tako i danas. Komunikacije su šansa Doboja, a tvrđava i varoš dobojska su bili i ostali njihova nezamjenjiva potreba.


U svom dugom trajanju, tvrđava na kamenitom brijegu iznad doline rijeke Bosne baš nasuprot ušću Spreče, nije se u kontinuitetu razvijala i ravnomjerno rasla. Uspone i padove diktirale su ceste, čak previše česte ratne prilike, ali i godine mirnih vremena, koja su međutim i nažalost redovno bila kraćeg trajanja. Sa druge strane, to dugo vrijeme, uslovljavalo je u raznim svojim epohama, u skladu sa mijenjanjem ratne tehnike, različite koncepte odbrane i diktiralo izgradnju uvijek novih oblika tvrđavskih bedema i kula. Danas je isteklo već čitavo stoljeće od kako istraživači iz više naučnih disciplina pišu o tvrđavi i varoši Doboju, sagledavajući vrijeme postanka i način gradnje, odbrambene funkcije, odlike i namjenu njenih građevina i njihova značenja.

Nekoliko je dodatnih elemenata/pokazatelja koji mogu pružiti približnu sliku njenog izgleda. Nalaz fragmenata pečene gline miješane sa pljevom siguran je pokazatelj da je utvrđenje objekat praistorijskih odlika.

Topografija kamene glavice, koja je preko nižeg prevoja/sedla isturena u riječnu dolinu, vrlo jasno određuje mjesto i položaj, pa čak upućuje i na oblik koji je taj fortifikacioni objekat mogao imati. Njegovo je mjesto na zapadnoj ivici glavice, tamo gdje je danas kameni zapadni zid i središnji dio tvrđave. To je pojas ivični dio glavice, a njemu je jedino moguće bilo prići preko sedla/prevoja. Ovakva topografska situacija odredila je gradnju bedema u obliku luka od srpa koji je isturen prema zapadu i dijelom prema sjeveru, tako da zatvara prilaz glavici. Sa preostalih strana je prilaz glavici strm i težak, pa zato lako branjiv i nije zahtjevao gradnju bedema, već je uspješna odbrana bila moguća i postavljanjem drvenih brvana/trupaca.Dalje je vrlo važno znati kako je u cilju zaštite prilaza iz pravca sedla/prevoja morao biti izvršen i dodatni vrlo obiman rad. To je iskop zemlje na samom sedlu/prevoju i na taj način je stvoren vrlo širok rov, do 20 - 30 metara. Kroz njega je u vrijeme srednjeg vijeka išao taj veliki drum kroz dolinu rijeke Bosne. Danas je to ulica. Dubina toga iskopa nikako nije mogla biti mala, nego barem oko 10 m, čime je utvrđenje na glavici mnogo dobilo na visini, a iskopani rov je branio prilaz napadaču na zemljani bedem.
Od početka 16. vijeka dobojsko utvrđenje je malo vrijedilo, ali je u provoj polovini toga vijeka tursko carstvo osvojilo na sjeveru ogromna područja i stiglo do bedema dalekog Budima (1543. god.). Zato dobojska tvrđava više nije čak ni održavana, pa je polako propadala. Tako 1657. godine posada broji 35 čuvara, oprema je jedan manji i jedan veći top, pet buradi baruta i nešto olova. Godine 1697. oktobra 16. spaljena je varoš i tvrđava dobojska. U brzom maršu od Broda na Savi do Sarajeva, austrijski vojskovođa Evgenije Savojski, osvanuo je pod Dobojem
Tvrđava se predala posle dva - tri ispaljena artiljerijska zrna. Austrijanci drže Doboj sve do 3. avgusta 1700. godine, a tada su vraćeni i zarobljenici. U jesen 1717. godine austrijska vojska ponovo pali varoš dobojsku, ali u brzom naletu izgleda da tvrđava nije osvojena. Izvori ocjenjuju da naselje broji oko 50 kuća.Godine 1851. tvrđavu je napustila poslednja vojna posada. Staro utvrđenje počelo u 13. vijeku (ne računajući ono zemljano iz 10. vijeka) je tako mirno i tiho sišlo sa pozornice istorije. Turci tvrđavu nisu popravljali od kraja 15. vijeka, pa je propadanje bedema i kula stiglo do ruševina. Takode treba znati da je posle 1851. godine tvrđava postala kamenolom odakle je uziman kamen za gradnju kuća u varoši.


Danas, u našem vremenu dobojsko utvrđenje je kulturno istorijski spomenik visoke vrijednosti.Takođe i svojom siluetom nameće obilježje savremenog grada.

[Dajana]

velika Pagoda

[Dajana]

mala Pagoda ...

[Dajana]

kineski zid ....

[Dajana]

nesto najzanimljivije sto sam vidjela u zivotu .....

[Dajana]

zao mi je nisam uspjela naci ( zbog vremena ) ni jedan clanak o ovom svemu .... jer ovo su samo moje slike od jednog mog putovanja ....
ako netko ima vremena i volje posjasniti onima koji ne znaju bilo koji clanak je dobro dosao ....