Kritika

[Ljiljan]

Mnogo ljudi danas ne moze da prihvati kritiku cak i kad je dobronamjerna. Najcesce se kritika dozivi kao napad.
Kako prihvatas kritiku? Da li nakon kritike pokusavas da promijenis stav ako uocis da je kritika na mjestu?

[Ljiljan]

Mislim da je mogucnost naseg krivog misljenja velika i zasto to ne prihvatiti i razmisliti o tome. Ukoliko o tome razmisljamo i diskutujemo pomazemo sami sebi jer time raste nase vlastito samopouzdanje sto nas moze uciniti samo sretnijim i zadovoljnijim.
Naravno da je "biti uvijek u pravu" veliko zadovoljstvo ali mislim da to nije dugorocnog karaktera. Kad tad, ukoliko smo bili ispravno kritikovani, dozivimo razocarenje. Ako insistiramo na tome da smo uvijek u pravu znaci da odbijamo promjene u nasem nacinu razmisljanja, uskracujemo sebi samim tim i priliku za vlastiti razvoj.
Ja licno kritiku dozivljavam, bez obzira na to sto je veoma neugodno, kao korisnu i smatram da u svakoj kritici postoji dobar materijal iz kojeg obogacujem i svoju duhovnu svijest. Naime, gore se osjecam kada mi se kritika ne uputi a pusti me se da vjerujem u ispravnost svog djela koje nije ispravno.

[Plitvicanka]

Ja imam veliki problem sa ljudima jer me vecina dozivljava kao nekoga tko je pre grub na rijecima i tko "povredjuje tudje osjecaje", mada ja rijetko ili skoro nikada podignem ton glasa ili kazem nesto na uvrjedjujuci nacin, zapravo iz petnih se zila trudim da kada se obracam ljudima u ozbiljnom razgovoru ili upucujem savjet, da se suzdrzim gubljenja kontrole, i uvijek ljudi kojima se obracam u takvim situacijama, sto se ono kaze, popizde.

Ja sa druge strane nadjem sama sebe u situaciji da svom sefu moram govoriti stvari poput..."Molim te, reci mi ako uvidis da radim nesto krivo, bez pardona i suzdrzavanja, samo na lijep nacin."

Cesto mislim da ljudi na polozaju ili pretjeruju sa neprikladnim kritikama i deranjima, ili su ignorantni i zazmire na greske radnika, umjesto da im pokazu pravi nacin, tako da se greska ne ponavlja.

Mislim da je kritika, prikladna vremenu, mjestu i situaciji, jedini moguci nacin za preusmjeravanje pogresnih razmisljanja i popravljanje krivog.

Da se vratim na pocetak, na moj problem, koji ja volim zvati blagoslov i dar da razlikujem pravo od krivog i promatram stvari u svaki detalj. Tuzno je da se ljudi boje uputiti pozitivnu kritiku prijateljima samo zato jer se boje da bi se nesto zaklimalo ili s druge strane da prijatelj reagira na dobronamjernu kritiku burno i negativno, ali vecinom se takve reakcije stvaraju kada covjek zna da je u krivu i ne zeli promjeniti nacin i prihvatiti istinu. Nikako mi ne ide u glavu to da je lakse ici linijom manjeg otpora i tvrdoglavoscu, nego priznati pogresku i ispraviti je. Meni je uvijek lakse priznati pogresku, ispricati se i ispraviti, nego gurati po svome dublje i dublje znajuci da to ne vodi nicemu dobrom.

Mislim da je problem nestabilnosti u svijetu, danas, cinjenica da ljudi rade stvari krivo i ne prihvacaju kritiku kao dobronamjeru, vec kao napad, pa trose vrijeme i energiju da se brane i protunapadaju kad nisu napadnuti, umjesto da kritiku prihvate kao dar i primjene tu novu spoznaju o necemu u buducnosti.

Kad se ogradis, niti mozes dati, niti primiti, niti mozes vidjeti, niti biti vidjen.

[Plitvicanka]

Mislim da je mogucnost naseg krivog misljenja velika i zasto to ne prihvatiti i razmisliti o tome. Ukoliko o tome razmisljamo i diskutujemo pomazemo sami sebi jer time raste nase vlastito samopouzdanje sto nas moze uciniti samo sretnijim i zadovoljnijim.
Naravno da je "biti uvijek u pravu" veliko zadovoljstvo ali mislim da to nije dugorocnog karaktera. Kad tad, ukoliko smo bili ispravno kritikovani, dozivimo razocarenje. Ako insistiramo na tome da smo uvijek u pravu znaci da odbijamo promjene u nasem nacinu razmisljanja, uskracujemo sebi samim tim i priliku za vlastiti razvoj.
Ja licno kritiku dozivljavam, bez obzira na to sto je veoma neugodno, kao korisnu i smatram da u svakoj kritici postoji dobar materijal iz kojeg obogacujem i svoju duhovnu svijest. Naime, gore se osjecam kada mi se kritika ne uputi a pusti me se da vjerujem u ispravnost svog djela koje nije ispravno.

Potpuno se slazem sa navedenim!

[Ljiljan]

Savjeti o umjecu kritikovanja (Harry Levinson)

Budite odredjeni - Usredsredote se na detalje, kazite osobi sta je dobro uradila a gdje je pogrijesila i na koji nacin moze to da ispravi. Ne okolisajte, budite iskreni i nedvosmisleni jer se moze destiti da zaobidjete pravu poruku. Tacno recite u cemu je problem, sta je u tome lose i kako se zbog toga osjecate, ali i sta mozete izmjeniti.

Ponudite rjesenje - Kritika mora biti usmjerenja na rjesavanje problema, u suprotnom ce covjek biti nezadovolja, demoralisan i nemotivisan.

Budite prisutni - Kritika, kao i pohvala, je najdjelotvornija kada je kazete licem u lice. Nekome je neprijatno pa kritiku uputi napisemno, ali tada komunikacija postaje distancirana i onemogucava osobi koja prima kritiku sansu da odreaguje.

Budite osjecajni - Poziv na empatiju - imajte u vidu uticaj onoga sto govorite i nacin na koji to saopstavate osobi koja moze biti povrijedjena

Levinson daje savjete i onima kojima je dosta da budu kritikovani

- Shvatite kritiku kao vrijednu informaciju o tome kako uspjesnije da radite, a ne kao napad na vasu licnost
- Budite oprezni i ne povlacite se, nego preuzmite odgovornost
- Ne shvatajte kritiku kao nesrecnu okolnost nego kao mogucnost da radite sa onima koji vas kritikuju i tako rijesite
probleme.


"Napadom na licnost, kada nekom kazete da je nesposoban i glup, promasit cete cilj. Istog trenutka osobu primoravate da se brani, tako da ona vise nije u stanju da saslusa sta ste joj rekli o nacinu na koji stvari moze uspjesnije da obavi" - J.R. Larson

[Ariston]

Kritika samo upućuje na naše greške, svakakritika je dobrodošla.
Kritike bi trebali imati najviše političari.
Uspješan političar je tada kad ima jaku kritiku .