Djetinjstvo

[Ljiljan]

Nadjoh ovaj tekst na netu pa da ga podijelim sa vama

Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!

Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od dohvata djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pisali smo u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole sa nasim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI VANI Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici, skrivača, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti, Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan. I nikad nije bilo problema... Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako rijesiti problem Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole. Nama nisu prodavali drogu ispred skole... Mi nismo imali
Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI VAN DRUZITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica! Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva Nase generacije su proizvele najbo lje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost. I naucili smo zivjeti s tim ! I ti pripadas toj generaciji? CESTITAM! MOZDA CES ZELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ODVJETNICI, DRZAVE I VLADE POCELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ZIVJETI ! Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali Da bi ste lakse citali, ovaj mail je napisan VELIKIM SLOVIMA !! Pozdrav generaciji. ZIVJELI !!!

Kako ste vi svoje djetinjstvo proveli?
Da li mislite da danasnje generacije imaju ljepse djetinjstvo od vaseg???

[Desert Rough]

danasnje generacije nemaju ni priblizno djetinjstvo koje smo mi imali. sve im je u kompijuiteru video igrama i tako tim stvarima. ne u opste nemaju djetinjsto kao mi sto smo imali.

[zorica]

ja sam djetinjstvo provela ovako kako si ti ljiljan opisala
danasnje generacije nemaju bolje djetinjstvo od onoga sta smo mi imali

[behar]

mislim da su djetinjstva, sem rijetkih slučajeva, uvijek lijepa...
jedno vrijeme, jedne igračke, drugo vrijeme, druge igračke...
i tako u nedogled...

[Pulle No.1]

odličan text, često se sjetim tih bezbrižnih dana, igranja žmire, kauboja, nigdje brige nikakve, a danas, samo što sam ja imao problem da je to bezbrižno djetinjstvo rano prekinuto ali opet rado se sjetim onog što je bilo

[Plitvicanka]

Ah, kako dobra tema!!!

Kao i Pulle, moje djetinjstvo je, i vecini mojih vrsnjaka, prekinuto suludim nasiljem i ratom. Ja sam ona zadnja generacija pionira i mogu reci da je prva polovica djetinjstva bila bas ovakva kako je Ljilja opisa. Nikakve alergije, slomljena ruka, slomljen zub, i cim ju je doktor zamotao izletila sam van da se pentram, svi su se potpisali na moju narukvicu i nije mi se rana inficirala, mati pusila, radila i studirala pravo dok je bila trudna, ja se u skoli nisam htjela koncentrirati jer mi je sve bilo dosadno, sve sam vec unapred znala, nikada nisam posjetila psihologa, pjesacila po snjezini kroz koji ni auti nisu mogli prodrijeti do skole po dva kilometra i duze. Barbiku sam morala prvo zaraditi, plesala, pjevala, plivala bez instruktora, dobivala batina ko kise i smijala se mami dok me tuce toliko da bi ona jadna pocela plakati. Kuci bi dosla kad bi cula preko brda da je vecera gotova, jela sve, nisam smjela izvoljevati.

Danas radim sa djecom.
Sve im smeta, ne jedu nista, moras im dati bar 5 izbora i od tih pet nista ili mozda nesto valja.

Moras se ponoviti pet puta i vrisnuti sesti da bi nesto registrirali. Oci im se zaljepe za TV ko kravi za sarena vrata, zato, kao odgajatelj ne smjes upaliti TV cijeli dan.

Moji bome skacu po vani i nemaju problema sa tezinom, na tome inzistiram kod sefova i na disciplini kod citanja, ali vidjela sam u skolicama kad se cita pola djece je pod stolom a pola u krugu slusa-ludnica ziva.

Kad se jede sjedi se za stolom dok se ne pojede, i zato ja sa svojima nemam problema. Toliko sam se psihologije i preporuka o odgoju nacitala na faksu i kroz rad i konferencije da mi se u glavi vrti a pola od toga odbijam primjeniti u radu jer mislim da je besmisleno.

Mislim da su djeca danas sretna kao sto smo mi bili zato sto ne znaju kako smo sretni mi bili, ali kad bi iskusili sto smo mi, bili bi mnogo zdraviji i sposobniji, medjutim vrijeme je takve prirode da se mijenja, a s njim i djetinjstva.

Bit familije se promijenila i s time se i djetinjstvo svelo na nizi nivo. Mi, ljudi smo nasli stotine izlika da budemo neodgovorni, ne drzimo do familije kao sto se prije drzalo i takvi smo uzor djeci. Cesto vidim djecu danas kako vicu na roditelje dok roditelji zasute ko bubice sto me izbacuje iz takta, ali ako roditelj vrisne, kao sto Ljilja rece, vlada si daje za pravo da oduzme dijete zbog verbalno nasilnog roditelja.

S druge strane, nedavno je nadjen jedan deckic koji je nestao i otet na 4 ili 5 godina, i nakon sto je pronadjen njegov ocuh je pametno izjavio kako na zalost vrijeme vise nije ono sto je bilo kada smo mi bili djeca, kada smo se mogli beskrajno i bez straha igrati po cijeli dan i po cijelom selu. Vrijeme je doslo kada covijek nije vise covijek i u stanju je zlostaviti i unistiti djetinjstvo i pri tom ni okom trepnuti. I zbog toga djeca danas nemaju slobodu i uvjete da odrastu bezbrizno i zdravo poput nas.

Mada nisam pobornik nasilja volim onaj nas balkanski obicaj kad ti netko takne dijete da si u stanju ubiti. Kad roditelji danas ne bi imali strah od cuze u slucaju da izlemaju nekog tko im takne dijete, ne bi se djeca smjela toliko zlostavljati od strane bilo koga, mislim da mi pedofili promislili dva put prije nego se odluce da taknu necije dijete.

Jedini nacin da preusmjerimo djetinjstva nase djece je da se spustimo na njihov nivo sa svojim znanjem o igrama i stvarima koje smo uobicavali raditi i primjenimo to u njihovom odgoju. Npr. u Americi nitko ne zna igru granicara, osim, ja mislim, mojih klinaca, a oni to jednostavno obozavaju, dakle, ako ima dva tri odrasla koja znaju, ne bi se trebali sramiti da se ponasaju kao djeca kad su s njima nego ih nauciti svemu tome sto znaju.

Ja sam u New Yorku svoj djeci napravila sanjke od jute i slame, i mada su se njihovi bogati roditelji smijali toj ideji, morali su sami na kraju praviti iste ostaloj djeci koja nisu bila u mojoj skoli jer se djeca nikad nisu tako veselo i zdravo igrala u snijegu, a svi su odjednom htjeli imati te smjesne sanjke jer kad ih stavis jedne na druge mozes napraviti skloniste ili kucicu i eto ti sretne djece!

[Dajana]

moje djetinjstvo su vec opisali i neznam sta mi se sve gore od navedenog nije desilo ili sta nisam od toga radila ili dozivila i bilo je ljepse nego ovo danasnje.... a mozete mislit koja je to romantika sjedit sa momkom ispod smreke bora ili nekog drveta koje vas opija svojim mirisom i slusat recimo cvrkute ptica lavez pasa i razgovarat o petici koju si danas dobio iz matematike ili o izletu na poljice, perun ,ili tesevsko brdo....